Židovski humor je izraz koji se koristi za opisivanje posebnog tipa duhovitosti, proizašlog iz židovske povijesti, kulture i načina života. Iako se ne radi o strogo definiranoj kategoriji, već o spletu stilskih i tematskih obilježja, pojam je dobro ukorijenjen u književnosti, kazalištu, filmu i popularnoj kulturi. Posebnost židovskog humora leži u njegovoj sposobnosti da kroz smijeh i ironiju obrađuje ozbiljne pa i teške teme, pritom stvarajući jedinstven spoj tragike i komike.
Korijeni židovskog humora sežu duboko u povijest, osobito u židovske zajednice istočne Europe i tradiciju jidiš književnosti. Rabini i pripovjedači koristili su šalu i dosjetku kao način prenošenja mudrosti, ali i kao oblik društvene kritike. U 19. i 20. stoljeću taj se humor preselio u šire kulturne sfere, najprije u kazalište, a zatim i u američku filmsku i televizijsku industriju.
Jedna od glavnih značajki židovskog humora jest autoironija. Tako židovski likovi u pričama i šalama često ismijavaju vlastite mane, slabosti i nespretnosti. Na taj se način stvara osjećaj bliskosti s publikom, jer smijeh proizlazi iz univerzalnog iskustva ljudske nesavršenosti. Osim toga, autoironija se pokazala kao učinkovit način suočavanja s povijesnim teškoćama, jer je humor omogućavao zajednicama da se nose s diskriminacijom, progonima i izazovima svakodnevnog života.
Drugo obilježje židovskog humora je tragikomičnost
Šale i priče često spajaju teške životne situacije s humorom, stvarajući kontrast koji naglašava apsurdnost stvarnosti. Upravo taj spoj tuge i smijeha daje židovskom humoru posebnu snagu – publika se smije, ali istovremeno osjeća težinu iskustava koja stoje u pozadini. A u modernoj kulturi židovski humor je našao svoje mjesto prvenstveno u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su mnogi židovski komičari i scenaristi oblikovali tijek zabavne industrije.
Woody Allen u svojim filmovima, Mel Brooks kroz parodije te Jerry Seinfeld u popularnoj seriji “Seinfeld” koristili su prepoznatljive elemente židovskog humora: naglašenu neurotičnost, beskrajno propitivanje svakodnevice i poigravanje s identitetom. Fran Drescher u seriji “Dadilja” (“The Nanny“) donijela je verziju židovskog humora prožetu specifičnim naglaskom, dosjetkama o obitelji i osebujnom osobnošću glavne junakinje.
Židovski humor također se odlikuje jezičnim igrama i posebnim ritmom pripovijedanja
Ponekad se oslanja na jidiš izraze, dosjetke koje gube dio smisla u prijevodu, ali zadržavaju prepoznatljiv ton. Tako se humor često temelji na dvosmislicama, brzom dijalogu i domišljatom preokretu na kraju šale. Važno je naglasiti da židovski humor ne treba shvaćati isključivo kao humor rezerviran za židovske zajednice. Njegova univerzalna privlačnost leži upravo u tome što se kroz specifične kulturne motive i teme dotiče općih ljudskih iskustava. Točnije, odnosa u obitelji, nesigurnosti, pitanja identiteta i potrebe da se pronađe smisao u svakodnevici.
Ukratko, židovski humor predstavlja jedinstven spoj smijeha i mudrosti, tradicije i modernosti. No on je istovremeno alat za preživljavanje teških vremena i izvor zabave u najširem smislu. Tako se kroz njega prenosi sposobnost da se životne poteškoće promatraju s dozom distance. Ali i da se u svakodnevnom apsurdu pronađe prilika za osmijeh. Upravo ta kombinacija čini ga jednim od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih oblika humora u suvremenoj kulturi. Više o židovskom humoru možete doznati na Wikipediji.
Nekoliko tipičnih šala u stilu židovskog humora, prilagođenih našem jeziku:
Kod liječnika
Pacijent: “Doktore, mislim da imam problem s pamćenjem.”
Doktor: Od kada?”
Pacijent: “Od kada što?”
O braku
Supruga: “Dragi, jesi li me još uvijek zaljubljen?”
Suprug: “Naravno, samo čekam da prođe ova faza zaljubljenosti pa da napokon počnemo pregovarati.”
O novcu
Sin: “Tata, mogu li posuditi 100 eura?”
Otac: “Zašto bi ti trebao novac?”
Sin: “Da konačno saznam kako je to imati 100 eura.”
Na groblju
“Ovdje leži najveći optimist na svijetu – umro je od gladi čekajući sniženje.”
O dijeti
“Počeo sam novu dijetu – jedem sve što želim, a onda se osjećam krivim. Nevjerojatno koliko kalorija ima u grižnji savjesti.”
Obiteljski ručak
Majka: “Jedi, mršav si kao kost!”
Sin: „”li mama, tek sam završio treću porciju.”
Majka: “Da, ali nisi izgledao ništa deblje ni nakon druge.”
