“Vrućina” ili “Heat”, kako se zove u originalu, jedan je od najvažnijih i najsloženijih kriminalističkih filmova 90-ih godina, a danas ga se s razlogom smatra modernim klasikom žanra. U središtu priče ovog filma kojeg je 1995. godine režirao Michael Mann nalaze se dvojica profesionalaca na suprotnim stranama zakona – kriminalac Neil McCauley (Robert De Niro) i policijski detektiv Vincent Hanna (Al Pacino). Obojica su potpuno predani svom pozivu, ali i emocionalno izolirani ljudi, osuđeni na samoću zbog vlastitih opsesija.
Michael Mann donosi priču koja je istodobno policijska drama, filozofska studija karaktera i urbani ep. A scenarij pažljivo gradi paralelne živote svojih protagonista – McCauleya kao hladnog i proračunatog pljačkaša koji živi po vlastitom kodeksu koji glasi “nemoj se vezati za ništa što ne možeš napustiti za 30 sekundi” i Hannu kao impulzivnog, no briljantnog detektiva, čiji su brakovi uništeni zbog njegove opsesije poslom. Iako su neprijatelji, obojica se međusobno duboko poštuju jer prepoznaju slične osobine. A to su posvećenost poslu, usamljenost i unutarnja praznina.
- PROČITAJTE VIŠE: Kum | Znan i kao “The Godfather”, najveća je filmska saga o zločinu, obitelji i američkom snu
Glumačka izvedba Roberta De Nira i Ala Pacina monumentalna je. Njihova zajednička scena u kafiću – prva u karijeri – antologijska je razmjena dijaloga u kojoj se dva protivnika susreću kao ljudi, bez maski i prijetnji, ali s potpunom jasnoćom da se na kraju moraju suočiti. Ta scena možda najbolje sažima srž filma: sudbinski obračun dvaju muškaraca koje pogoni unutarnji imperativ.
Osim njih film “Vrućina” se može pohvaliti impresivnim ansamblom
Val Kilmer briljira kao McCauleyev vjerni partner Chris. Ashley Judd tumači njegovu suprugu, Tom Sizemore ostavlja snažan dojam u sporednoj ulozi. A Natalie Portman, tada tinejdžerica, prikazuje fragilnu ranjivost kao Hannina pokćerka. Također, redatelj Michael Mann izvrsno koristi urbani pejzaž Los Angelesa – njegova režija je precizna, vizualni stil hladan i melankoličan, a ritam spor, ali hipnotičan. Posebno valja istaknuti glasovitu sekvencu pljačke banke, s realističnim zvukovima pucnjave i sjajnom koreografijom akcije. No, film nije puka pucačina – prava bitka odvija se u dušama likova.
Tematski, Vrućina istražuje ideju profesionalne opsesije, cijenu emocionalne distance i tragičnu nemogućnost izlaska iz vlastite sudbine. Bilo da se radi o policajcu ili kriminalcu, svi su likovi u potrazi za ispunjenjem, ali njihovi izbori vode ih u sve veću prazninu. Film ne nudi jednostavne odgovore, ali postavlja važna pitanja o tome koliko smo spremni žrtvovati za ono u što vjerujemo.
Završni obračun: Tišina piste i sudbinska tišina
Finalni obračun između Hanne i McCauleya na aerodromskoj pisti antologijska je scena u povijesti filma. Oslobođena glazbe, u tišini noći i bljeskovima reflektora, scena izdvaja esenciju svega što Vrućina jest – dvoboj karaktera, bez patetike i bez milosti. McCauley je gotovo uspio pobjeći, ali njegova odluka da se osveti čovjeku koji ga je izdao vodi ga u propast. Vincent Hanna, iscrpljen, ali fokusiran, ispunjava svoju misiju – i ostaje sam.
Završni kadar, u kojem Hanna drži McCauleya za ruku dok ovaj umire, bez riječi i bez trijumfa, nevjerojatno je snažan. Nema pobjednika – samo dvoje ljudi koji su igrali partiju do kraja. Michael Mann ovim završetkom potcrtava kako su obojica, iako suprotstavljeni, bili tragično slični – profesionalci do zadnjeg daha, ali emocionalno devastirani. To nije pucnjava za kraj. To je elegija… Više o ovom filmu iz 1995. godine možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima vrlo visoku ocjenu 8.3/10.
