Jedan od najcjenjenijih hrvatskih jazz pijanista, Matija Dedić, iznenada je preminuo u Zagrebu u 53. godini života. Rođen 2. ožujka 1973. u Zagrebu, Matija je odrastao u obitelji prožetoj glazbom – bio je sin legendarnog kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak. Klavir je počeo svirati već s pet godina, a nakon završene srednje glazbene škole “Vatroslav Lisinski”, 1991. upisuje jazz akademiju u Grazu, gdje diplomira 1997. godine. Po povratku u Hrvatsku brzo se etablirao kao istaknuto ime hrvatskog jazza. Osniva vlastiti sastav Boilers Quartet, s kojim je pratio niz svjetski poznatih jazz glazbenika, a svirao je i s Tamarom Obrovac i njezinim kvartetom.
Krajem 1990-ih pokreće Matija Dedić Trio, u kojem su s njim svirali Žiga Golob i Krunoslav Levačić – oba iskusni glazbenici iz scene suvremenog jazza. Tijekom karijere nastupao je diljem Europe i SAD-a. A dijelio je pozornicu s brojnim glazbenim velikanima, poput Alvina Queena, Marca Murphyja, Boška Petrovića, Lennyja Whitea, Larryja Grenadiera… Pisao je glazbu i za televiziju i kazalište, a surađivao je i s pop glazbenicima. Njegov prvi solo album Solo Part 1 objavljen je 2000. godine. A samo godinu dana kasnije slijedi Handwriting, koji mu je donio tri Porina. Posebno se ističe album Tempera (2004.), na kojem je u jazz stilu obradio pjesme Gibonnija.
- PROČITAJTE VIŠE: Superračunalo | Moć stroja u službi znanosti i napretka
Godinu kasnije objavljuje Drugi pogled, album posvećen djelima svog oca Arsena Dedića. A njime je spojio obiteljsku glazbenu baštinu s vlastitim stilom. Snimao je i s europskim glazbenicima – među njima s belgijskim kontrabasistom Jean-Louisom Rassinfosseom i češkim bubnjarom Marekom Patrmanom (Visiting Bruxeless, 2006.). A na albumu Life of Flowers pokazuje širinu izraza, izvodeći i skladbe Dore Pejačević. Matija Dedić ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj glazbi. A njegov odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak za hrvatsku jazz scenu i kulturu općenito. Više o ovom velikom glazbeniku možete doznati na Wikipediji.
