“Henry Poole Is Here” ili “Moje ime je Henry Poole”, kako se zove u hrvatskoj distribuciju, američka je drama iz 2008. godine u režiji Marka Pellingtona, poznatog po filmovima poput “Arlington Road”. Glavnu ulogu tumači Luke Wilson kao naslovni lik, a uz njega se pojavljuju Radha Mitchell, Adriana Barraza, George Lopez i Cheryl Hines. A film kombinira dramske i duhovne elemente s dozom tihe melankolije i introspekcije, nudeći priču o vjeri, nadi i ljudskoj povezanosti.
Radnja započinje kada Henry Poole, naizgled običan muškarac srednjih godina, kupuje kuću u mirnom kalifornijskom predgrađu. No, nije u potrazi za novim početkom – upravo suprotno. Dijagnosticirana mu je teška bolest, a Henry, slomljen i rezigniran, želi posljednje dane provesti sam, u tišini, bez uplitanja u živote drugih. Namješta svoj dom gotovo prazno, ne komunicira s okolinom i uporno odbija svaku ponudu pomoći.
- PROČITAJTE VIŠE: Optimizam | Snaga pozitivnog pogleda na život
Međutim, njegov plan izolacije uskoro biva poremećen. Naime, susjeda Esperanza (Adriana Barraza), topla i duhovna žena, tvrdi da se na zidu Henryjeve kuće pojavila mrlja u kojoj vidi lice Krista. Naravno, to uvjerenje da je riječ o čudu brzo se proširi kvartom. A ljudi počinju dolaziti kako bi se molili i dotaknuli “čudotvornog” zida. Iako Henry pokušava ignorirati događanja, dolazak sve više ljudi u njegov život neizbježno ga prisiljava da se ponovno otvori.
U tom procesu upoznaje Dawn (Radha Mitchell), samohranu majku čija kći Millie ne govori od smrti oca
Henryjeva veza s Dawn i Millie postaje ključna za njegov osobni preokret. A posebno je dirljiv trenutak kada se Millie, nakon dodira sa zidom, iznenada počne ponovno izražavati riječima. Film tada postupno gradi tenziju između skepticizma i vjere, znanosti i čuda, racionalnog i emocionalnog. Režija Marka Pellingtona ističe se kontemplativnim tempom i korištenjem simbolike svjetla i sjene. A glazbena podloga, koju čine pjesme autora poput Johna Mayera i Eda Harcourta, dodatno naglašava emotivni ton filma. Dodajmo i da Luke Wilson uvjerljivo prikazuje unutarnju borbu čovjeka koji je izgubio vjeru. Ali i čovjeka koji nije izgubio sposobnost da ponovno pronađe smisao kroz druge ljude.
Iako je film podijelio kritiku – neki su mu zamjerili sentimentalnost i nedostatak narativne složenosti – Henry Poole Is Here ima svoju vrijednost kao tiha, humana priča o snazi vjere, bez obzira na to kako ju tko definira. Ne nudi jasne odgovore niti pokušava nametnuti jedno tumačenje. Umjesto toga, ostavlja prostor gledatelju da sam procijeni – je li čudo nešto što se dogodi izvana, ili nešto što se promijeni iznutra? U vremenu cinizma i brzine, ovaj film poziva na stanku. Na promišljanje. Na vjeru – u druge, u sebe, i u mogućnost novog početka čak i kada sve izgleda izgubljeno. Više o ovoj romantičnoj drami možete doznati na IMDB-u, a ona na toj stranici ima ocjenu 6.4/10.
