“Birdman or (The Unexpected Virtue of Ignorance)”, redatelja Alejandra Gonzaleza Inarritua, jedan je od najoriginalnijih i najhvaljenijih filmova desetljeća. Premijerno prikazan 2014. godine, film je osvojio četiri Oscara, uključujući one za najbolji film, režiju, originalni scenarij i kameru. A ova crnohumorna drama istražuje krhkost ega, sukob između umjetnosti i komercijalizma te borbu za relevantnošću u suvremenom svijetu.
Glavni lik je Riggan Thomson (Michael Keaton), glumac koji je nekoć stekao globalnu slavu glumeći superjunaka Birdmana u blockbuster franšizi. Međutim, sada, godinama nakon što je napustio tu ulogu, Riggan pokušava obnoviti svoju karijeru. Ali i potvrditi svoju umjetničku vrijednost tako što režira, producira i glumi u ozbiljnoj kazališnoj adaptaciji priče Raymonda Carvera na Broadwayu.
- PROČITAJTE VIŠE:
No, između kreativnog pritiska, financijskih problema, napetih odnosa s kolegama i unutarnjih glasova sumnje – utjelovljenih kroz halucinacije Birdmana – Riggan se sve više gubi između stvarnosti i iluzije. Michael Keaton, koji je sam bio poznat po ulozi Batmana u 1990-ima, briljira u ulozi Riggana, donoseći mu dubinu, ranjivost i autentičnost. A film time stvara dodatni metatekstualni sloj. Tako publika istovremeno gleda priču o fiktivnom Birdmanu i rezonira s Keatonovom vlastitom glumačkom karijerom.
Film “Birdman” odlikuje sjajna glumačka postava
Pored Keatona, izvanredne izvedbe pružaju i Edward Norton kao Mike Shiner, talentirani, ali egocentrični glumac koji dodatno destabilizira Rigganovu produkciju. Tu je i Emma Stone koja glumi Sam, Rigganovu otuđena kći, koja je i bivša ovisnica. A Naomi Watts je Lesley, glumica koja se prvi put pojavljuje na Broadwayu.
Jedna od najupečatljivijih karakteristika filma je njegova tehnička izvedba. Naime, Birdman je snimljen tako da izgleda kao jedan neprekinuti kadar. Kinematograf Emmanuel Lubezki majstorski koristi duge kadrove i neprimjetne prijelaze, stvarajući osjećaj stalnog toka vremena i emocionalne napetosti koja nikad ne popušta. A taj pristup dodatno pojačava osjećaj uronjenosti u Rigganov tjeskobni svijet.
Filmska glazba, koju je skladao Antonio Sanchez, sastoji se gotovo isključivo od improviziranih jazz bubnjeva
Što dodatno pojačava osjećaj unutarnje napetosti i kaotičnog ritma života glavnog junaka. A Birdman nije samo film o kazalištu, slavnom statusu ili psihološkoj borbi – to je refleksija o čovjekovoj potrebi da bude priznat i voljen. Film se surovo i duhovito obračunava s hollywoodskim industrijskim mehanizmima, narcisoidnošću glumaca i površnošću suvremenih medija.
Dodajmo da redatelj Alejandro Gonzalez Inarritu uspijeva balansirati satiru, dramu i fantaziju na jedinstven način, stvarajući djelo koje je istovremeno inteligentno, smiješno i duboko potresno. A danas, više od deset godina nakon izlaska, Birdman i dalje stoji kao moćan prikaz borbe između unutarnjih demona i vanjskih očekivanja – borbe koja nikada ne prestaje, osobito za one koji žive od priznanja i slave. Više o ovom filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 7.7/10.
