Najnovije istraživanje je pokazalo da stopa bolovanja u Hrvatskoj raste, baš kao i ukupan broj dana koje godišnje provedemo kod kuće zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, svaki četvrti zaposlenik priznaje povremeno otvaranje lažnih bolovanja. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), u 2017. godini zbog bolesti smo, u prosjeku, s posla izostajali 10 dana godišnje – preciznije 10,79. No, tijekom 2018. godine ta brojka je prešla granicu od 11 dana godišnje (11,36), što predstavlja rast od 5,2%.
U porastu je i prosječna stopa privremene nesposobnosti za rad koja je s 3,3%, koliko je iznosila u 2017., godinu dana kasnije skočila na 3,5%. Posebno su to na svojoj koži, ali i novčaniku, osjetili poslodavci jer je prosječna stopa bolovanja u trajanju do 42 dana, za što trošak snosi poslodavac, porasla za gotovo 10%, dok je broj bolovanja koja traju iznad 42 dana, odnosno onih na teret HZZO-a, u 2018. godini porastao za 2,6%.
- PROČITAJTE VIŠE: Mitsubishi Colt (2023–2025) | Povratak male gradske legende u modernom Renault Clio izdanju
“Istraživanje ukazuje na sve nepovoljniji položaj poslodavaca. To potvrđuje podatak kako je rast bolovanja na trošak poslodavca gotovo 4 puta veći u odnosu na stopu bolovanja na teret HZZO-a. S time da poslodavac ne može kontrolirati opravdanost bolovanja dok HZZO to može pa čak i kazniti doktore primarne zdravstvene zaštite”, ističe Igor Žonja, direktor portala MojPosao.
Istraživanje je Hrvatsku usporedilo s drugim zemljama
Ako navedenih 11 dana godišnje koje hrvatski zaposlenici provedu na bolovanju stavimo u širi kontekst i napravimo usporedbu s radnicima iz drugih europskih zemalja, otkrivamo kako se nalazimo u zlatnoj sredini prema učestalosti otvaranja bolovanja. Naime, istraživanje koje je 2018. godine provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazuje kako s posla najčešće izostaju stanovnici Njemačke, u prosjeku 18,3 dana godišnje, Česi na bolovanju provedu 15,6 dana, Slovenci 13,1 dan, Irci 9,9 dana, a najmanje izostanaka bilježe Francuzi (8 dana) i Portugalci (7,6 dana godišnje).
Doduše, ove podatke je potrebno uzeti s dozom rezerve. Svaka zemlja ima vlastita pravila kojima propisuje način prijave bolovanja i regulira što ide na teret poslodavaca, odnosno države. Primjerice, radnici u Njemačkoj, koja ostvaruje najviše dana bolovanja, za svaki dan izostanka moraju nositi dokumentaciju od liječnika. Stoga ne čudi veći broj zabilježenih dana u sustavu. S druge strane, zemlje u kojima se za jedan dan ili prvih nekoliko dana bolovanja uopće ne isplaćuje naknada zaposleniku, poput Francuske i Irske, bilježe i najmanje dana bolovanja. Naime, zaposlenici u tim državama u najvećoj mjeri prehodavaju bolest.
Otvaramo li lažna bolovanja?
Viroze i prehlade, gripa, prijelomi nogu i ruku, teže bolesti… Sve su to opravdani razlozi zbog kojih uzimamo kraći ili duži predah od posla i odlazimo na bolovanje. No, s druge strane, postoje i oni primjeri kada se odlučujemo na ostanak kod kuće unatoč tome što nismo bolesni. Prema podacima istraživanja portala MojPosao, svaka četvrta osoba u Hrvatskoj je barem jednom otišla na bolovanje iako je u tom trenutku bila zdrava. A prosječno trajanje takvih, lažnih bolovanja iznosi 6 i pol dana godišnje.
Najčešće isprike za otvaranje lažnih bolovanja su viroze (44%), želučani problemi (34%), stres (17%) te sezonske bolesti poput gripe (11%). Oni koji ne posežu za ovim uobičajenim izgovorima, svoj nedolazak na posao opravdavaju drugim zdravstvenim tegobama. Išijasom, bolovima u leđima, migrenama i zuboboljom… Predah od posla češće uzimaju muškarci (27%) nego žene (20%), kao i radnici privatnih tvrtki u domaćem vlasništvu. Zanimljivo, češće su na bolovanju osobe sa srednjom stručnom spremom.
“Lažna” bolovanja iz opravdanih razloga
Iako naša opravdanja za nedolazak na posao nemaju previše dodirnih točaka s istinom, istraživanje otkriva kako na lažna bolovanja obično odlazimo iz sasvim opravdanih razloga. Naime, nerijetko pravi uzrok naše odluke o otvaranju bolovanja ne pronalazimo u nedostatku motiva i želje za radom. Već ga nalazimo u iscrpljenosti (57%) i nagomilanom stresu (51%). Doduše, dio ispitanika bolovanje koristi kako bi otišli na razgovor za posao kod drugog poslodavca (13%) ili negdje otputovali (12%). A svaki deseti zaposlenik ostaje kod kuće kako bi se oporavio od mamurluka (češće muškarci nego žene). Od ostalih razloga, bolovanje otvaramo zbog dolaska majstora i radova u kući, ispita na fakultetu ili bolesti kućnog ljubimca. Ali i želje da cijeli dan ostanemo u krevetu uz Netflix. A što kada smo doista bolesni?
S druge strane, onda kada im je zdravlje doista narušeno, popriličan broj osoba ne otvara bolovanje. Primjerice, u slučaju blaže bolesti poput viroze ili prehlade, čak 81% zaposlenih u Hrvatskoj dolazi na posao, a bolest prehodaju. Otprilike 8% anketiranih će u slučaju lakše bolesti doći na posao isključivo ako je riječ o hitnom slučaju, podjednak broj ljudi (8%) uzima slobodan dan, godišnji odmor ili otvara bolovanje, a 3% osoba ostaje raditi od kuće. Zanimljivo, iako ih se redovito opisuje kao nježniji spol, žene se (83%) češće nego muškarci (76%) odlučuju na dolazak na posao usprkos bolesti.
Na pitanje izlazi li im poslodavac u susret i od njih ne traži otvaranje bolovanja u slučaju kraće bolesti, u trajanju jednog do dva dana, većina osoba (42%) odgovara kako mogu birati između bolovanja i godišnjeg odmora, kako im više odgovara. Nešto više od trećine ispitanika (36%) može iskoristiti slobodan dan, dok četvrtina (23%) mora otvoriti bolovanje i donijeti doznake za svaki dan koji izostanu s posla. Svega 16% osoba tvrdi kako im poslodavci za vrijeme kraće bolesti nude mogućnost rada od kuće.
Što kažu poslodavci?
Prema podacima istraživanja, čak 62% poslodavca vjeruje kako njihovi radnici ponekad neopravdano izostanu s posla i otvaraju lažna bolovanja. I dok se zaposlenici pravdaju virozama, prehladama i želučanim tegobama, poslodavci priznaju kako sumnjaju da se stvarni razlozi nedolaska na posao katkad kriju u mamurluku, produženom vikendu te druženju s obitelji i prijateljima. Također, prema mišljenju poslodavaca, čak trećinu bolovanja čine lažna bolovanja.
Uz to, rijetki provjeravaju zaposlenike. Naime, više od polovice ispitanih poslodavaca (58%) je zaposlenika ulovila u laži oko bolovanja. I to na način da ih je netko vidio kako šeću gradom. Ili su čak sami zaposlenici za vrijeme bolovanja objavljivali slike noćnog izlaska na društvenim mrežama. Kada je o sankcijama prijestupnika riječ, poslodavci prvenstveno posežu za razgovorom i opomenom radnika. Ali rijetko se odlučuju za novčane kazne, slanje kontrolora HZZO-a u domove zaposlenika ili davanje otkaza.
Istraživanje je pokazalo da zaposlenici poneka i bolesni dolaze na posao
Velika većina poslodavaca (80%) je svjesna da njihovi zaposlenici nerijetko na posao dolaze onda kada su doista bolesni. Zbog čega im povremeno lažno bolovanje lakše mogu i oprostiti. To potvrđuje i podatak kako, prema vlastitom priznanju, manje od trećine (29%) poslodavaca provjerava jesu li njihovi zaposlenici na bolovanju zaista bolesni ili nisu. No, prema mišljenju posloprimaca taj postotak je i nešto niži. Naime, svega 11% radnika smatra kako poslodavci provjeravaju opravdanost otvorenog bolovanja.
“Istraživanje je pokazalo na pad odgovornog ponašanja posloprimaca. A zbog toga je potrebno uvesti sustav koji će biti pošten i motivirajući za sve strane. Jednako kao što se zalažemo da poslodavci ispune sve obaveze prema radniku predviđene ugovorom o radu, isto tako trebamo onemogućiti zlouporabu bolovanja od strane zaposlenika. Ali i preispitati činjenicu da je gotovo nemoguće dati otkaz radniku koji se ponaša na taj način. Zemlje u kojima trošak kraćih bolovanja podmiruje sam zaposlenik, kao i one u kojima je značajno skraćeno vrijeme bolovanja na trošak poslodavaca, ali i države, bilježe najmanje dana bolovanja godišnje. Možda bi smo se trebali ugledati na njihov primjer”, zaključuje Igor Žonja.
O istraživanju “Lažna bolovanja” portala MojPosao:
U istraživanju je sudjelovalo preko 500 ispitanika, od kojih je 75% žena. 36% ispitanika u dobi je od 26 do 35 godina, 34% u dobi od 36 do 45 godina. A 25% je starijih od 46 godina. Svega 6% ispitanika mlađe je od 25 godina. Najviše ispitanika, njih 44% ima srednju stručnu spremu, 41% visoku, a 13% ispitanika je više stručne spreme. Također, u istraživanju su sudjelovala 33 poslodavca. Polovica (53%) su male tvrtke, 40% srednje, a 7% velike tvrtke.
