Kada je 14. svibnja 1973. godine posljednja raketa Saturn V poletjela s Floride, u svemir nije krenula nova misija prema Mjesecu – naime, na vrhu goleme rakete nalazio se Skylab, prva američka svemirska postaja i svojevrsni laboratorij koji je ljudima trebao omogućiti dugotrajan boravak u Zemljinoj orbiti. Skylab je bio potpuno drukčiji od svega što je NASA do tada radila. Astronauti više nisu trebali samo stići u svemir, obaviti zadatak i vratiti se kući – trebali su ondje živjeti i raditi tjednima.
Sam Skylab bio je impresivna konstrukcija duga oko 25 metara, mase približno 77 tona i s više od 350 kubičnih metara prostora pod tlakom. Zanimljivo je da nije nastao potpuno od nule. Njegov glavni dio napravljen je preradom trećeg stupnja rakete Saturn V, čime je golemi spremnik pretvoren u prostor za život i rad astronauta. Postaja je kružila oko Zemlje na visini od približno 435 kilometara i jedan je krug završavala za samo 93 minute.
- PROČITAJTE VIŠE: Predodredište (Predestination) | SF triler koji će vas natjerati da preispitate svaku minutu putovanja kroz vrijeme
No Skylab je gotovo završio svoju priču odmah nakon lansiranja. Tijekom uspona u svemir izgubio je zaštitni mikrometeoroidni štit koji je istodobno služio kao zaštita od Sunčeve topline, a jedan od glavnih solarnih panela bio je teško oštećen. Drugi panel nije se mogao pravilno otvoriti jer je u njega dospio dio oštećenog štita. Postaja je zbog toga ostala bez velikog dijela potrebne električne energije, a temperatura u njezinoj unutrašnjosti počela je opasno rasti. Prva posada više nije imala samo znanstvenu misiju – njezin je prvi zadatak bio spasiti ovaj nebeski laboratorij.
Astronauti Charles Conrad, Paul Weitz i Joseph Kerwin stigli su na Skylab 25. svibnja 1973. godine
Oni su tijekom te misije izveli niz popravaka. Tako su kroz otvor za instrumente postavili improvizirani toplinski štit nalik velikom suncobranu, a zatim su tijekom svemirskih šetnji oslobodili zaglavljeni solarni panel. Time su uspjeli vratiti dovoljan dio napajanja i sniziti temperaturu unutar postaje. I umjesto da propadne nekoliko dana nakon lansiranja, Skylab je tako dobio novi život. Dodajmo, ta prva posada je na postaji provela punih 28 dana.
Nakon njih stigle su još dvije posade. Skylab 3 proveo je u orbiti gotovo 60 dana, dok je Skylab 4, posljednja posada, ostala čak 84 dana. Ukupno su tri posade provele 171 dan na postaji i izvele stotine znanstvenih eksperimenata. Promatrali su Sunce, Zemlju i svemir, proučavali ponašanje ljudskog tijela u bestežinskom stanju te ispitivali različite materijale i procese koji se na Zemlji ponašaju drukčije zbog gravitacije. Skylab je tako postao svojevrsni veliki znanstveni laboratorij u orbiti.
Posebno je važan bio njegov astronomski program. Skylab je omogućio detaljna promatranja Sunca u područjima elektromagnetskog spektra koja se ne mogu kvalitetno proučavati sa Zemljine površine. Astronauti su mogli usmjeravati teleskope prema različitim pojavama i pritom reagirati na ono što su vidjeli, što je predstavljalo veliku prednost u odnosu na potpuno automatizirane instrumente. Istodobno su svakodnevni život i rad astronauta postali važan dio eksperimenta. Naime, NASA je učila koliko dugo ljudi mogu boraviti u svemiru, kako se njihova tijela prilagođavaju bestežinskom stanju i kako organizirati život u zatvorenom prostoru daleko iznad Zemlje.
Svemirska stanica je napuštena u veljači 1974. godine
No, NASA ga tada nije namjeravala odmah uništiti. Plan je bio ostaviti ga u orbiti još godinama i eventualno ga ponovno posjetiti Space Shuttleom. Također, postojala je čak mogućnost podizanja njegove orbite i nastavka korištenja. Ali pojavio se jedan veliki problem. Shuttle je kasnio, dok je pojačana Sunčeva aktivnost povećala zagrijavanje Zemljine atmosfere i time atmosferski otpor na Skylabovoj orbiti. Postaja je zbog toga počela brže gubiti visinu.
NASA na kraju nije mogla spasiti Skylab. Dana 11. srpnja 1979. godine, nakon 34.981 obilaska Zemlje, postaja je ponovno ušla u atmosferu. Veći dio konstrukcije raspao se i izgorio, dok su pojedini komadi pali na područje zapadne Australije i Indijskog oceana. Skylab je tako završio gotovo šest i pol godina nakon lansiranja, nakon što je tijekom svojih misija pokazao da čovjek može relativno dugo živjeti i raditi u orbiti.
Danas Skylab izgleda kao davni prethodnik mnogo poznatijih svemirskih postaja poput Mira i Međunarodne svemirske postaje. Ali njegov je značaj puno veći od same činjenice da je bio prvi američki orbitalni laboratorij. NASA je na njemu prvi put u velikom opsegu učila kako izgleda svakodnevni život ljudi u svemiru. Od prehrane, spavanja i higijene do znanstvenog rada i dugotrajnog boravka u bestežinskom stanju. Ukratko, bio je to projekt koji je gotovo propao već pri lansiranju. Ali je upravo zahvaljujući ljudima koji su ga popravili postao jedan od ključnih koraka prema današnjem životu i radu ljudi u orbiti.
Zanimljivosti o Skylabu:
- Skylab je bio napravljen od dijela rakete Saturn V. NASA je treći stupanj goleme rakete pretvorila u prostor za život i rad astronauta, čime je nastao orbitalni laboratorij.
- Prvi problem pojavio se gotovo odmah nakon lansiranja. Skylab je izgubio zaštitni štit, a jedan solarni panel bio je teško oštećen. Postaja je ostala bez velikog dijela električne energije i počela se pregrijavati.
- Astronauti su doslovno spašavali postaju. Prva posada morala je izvesti improvizirane popravke, postaviti zaštitu od Sunca i osloboditi zaglavljeni solarni panel.
- Skylab je imao vlastitu “tuš-kabinu”. NASA je razvila poseban sustav za pranje u bestežinskom stanju koji je omogućavao korištenje vode bez njezina slobodnog plutanja po kabini.
- Najduža posada ostala je gotovo tri mjeseca. Astronauti misije Skylab 4 proveli su u orbiti 84 dana, što je tada predstavljalo velik korak u istraživanju dugotrajnog boravka čovjeka u svemiru.
- Skylab je imao teleskope za promatranje Sunca. Astronauti su iznad Zemljine atmosfere mogli detaljno proučavati Sunčevu aktivnost i pojave na njegovoj površini.
- Astronauti su fotografirali Zemlju iz orbite. Snimke su korištene za proučavanje oceana, oblaka, poljoprivrede, geologije i drugih značajki Zemljine površine.
- Skylab je mogao biti ponovno korišten. NASA je planirala da ga kasnije posjeti Space Shuttle, ali je program kasnio, dok je povećana Sunčeva aktivnost ubrzala spuštanje postaje prema Zemlji.
- Nije pao tamo gdje je NASA planirala. Skylab je 11. srpnja 1979. godine ušao u atmosferu, a dijelovi postaje pali su na područje zapadne Australije i Indijskog oceana.
- Skylab je bio početak ere svemirskih postaja. Pokazao je da ljudi mogu dugo živjeti i raditi u orbiti, a iskustva s njim kasnije su pomogla razvoju Mira i Međunarodne svemirske postaje.