Pjesma “L.A. Woman” američkog rock sastava The Doors objavljena je 1971. godine kao naslovna pjesma istoimenog albuma. Snimana je između prosinca 1970. i siječnja 1971., a ubrzo nakon izlaska albuma frontmen benda Jim Morrison preselio se u Pariz, gdje je iste godine i preminuo. Zbog toga se “L.A. Woman” često doživljava kao svojevrsni glazbeni oproštaj Morrisona s Los Angelesom i s američkom rock scenom.
Dodajmo i da je ova pjesma nastala u razdoblju kada je bend prolazio kroz promjene. Naime, dugogodišnji producent Paul A. Rothchild napustio je projekt tijekom snimanja albuma pa su produkciju preuzeli sami članovi benda uz ton-majstora Brucea Botnicka. Snimanje se odvijalo u improviziranom studiju – zapravo u njihovom prostoru za probe na Santa Monica Boulevardu u Los Angelesu – što je pjesmi dalo siroviji i bluesom obojen zvuk.
- PROČITAJTE VIŠE: Dead Man Walking ili “mrtav čovjek koji hoda” | Izraz koji je prerastao svoje izvorno značenje i postao moćna metafora
Glazbeno, “L.A. Woman” predstavlja jednu od najčišćih manifestacija blues-rock stila u katalogu benda. Gitara Robbyja Kriegera nosi snažan, gotovo hipnotički riff, dok orgulje Raya Manzareka stvaraju prepoznatljivu atmosferu koja je obilježila zvuk benda. Ritam sekcija, uz bubnjara Johna Densmorea i studijskog basista Jerryja Scheffa, daje pjesmi stabilan groove koji se postupno razvija kroz gotovo osam minuta trajanja.
Tematski The Doors pjesmom prikazuje Los Angeles kao simboličnu “ženu”
U Morrisonovoj interpretaciji grad je istovremeno zavodljiv, opasan i fascinantan – mjesto slobode, ali i moralne dekadencije. Tekstovi su djelomično inspirirani romanom “City of Night” pisca Johna Rechyja, koji prikazuje tamniju stranu urbanog života u Los Angelesu šezdesetih godina 20. stoljeća. A jedan od najpoznatijih trenutaka pjesme dolazi u mostu kada Morrison ponavlja frazu “Mr. Mojo Risin’”. Ova rečenica zapravo je anagram njegovog imena – “Jim Morrison”. I taj detalj dodatno je pridonio mističnoj auri koja okružuje pjevača i njegovu poetiku.
Mnogi obožavatelji i kritičari smatraju “L.A. Woman” jednim od vrhunaca karijere benda. Sam Krieger opisao ju je kao “suštinsku pjesmu Doorsa”, jer u njoj dolazi do izražaja sve ono što je činilo njihov jedinstveni stil – mješavina bluesa, psihodelije, poezije i improvizacije. A tijekom godina pjesma je postala trajni dio rock kanona. Magazin LA Weekly čak ju je proglasio “najboljom pjesmom ikada napisanom o Los Angelesu“. U njoj se osjeća energija grada koji je oblikovao bend, ali i slutnja kraja jedne ere – kako za Morrisona, tako i za samu skupinu u njezinoj originalnoj postavi.
10 zanimljivosti o pjesmi “L.A. Woman”:
- Naslovna pjesma posljednjeg albuma s Morrisonom | Album “L.A. Woman” bio je posljednji koji je Jim Morrison snimio s bendom prije smrti 1971. godine.
- Snimanje u prostoriji za probe | Album i pjesma snimani su u improviziranom studiju nazvanom “The Doors Workshop”.
- Vokal snimljen u kupaonici | Morrison je dio vokala snimio u kupaonici kako bi dobio prirodan efekt jeke.
- “Mr. Mojo Risin’” je anagram – | Ffraza je zapravo preslagivanje slova iz imena Jim Morrison.
- Pjesma traje gotovo osam minuta | Originalna verzija na albumu duga je 7 minuta i 49 sekundi.
- Inspiracija književnošću | Tekst je djelomično inspiriran romanom “City of Night“.
- Jedna od najtežih pjesama za izvođenje uživo | Zbog vokalne progresije i dužine rijetko se izvodila u cijelosti.
- U pjesmi sudjeluju i studijski glazbenici | Bas svira Elvisov basist Jerry Scheff, a ritam gitaru Marc Benno.
- Video spot snimljen godinama kasnije | Službeni video napravljen je 1985. godine, dugo nakon Morrisonove smrti.
- Proglašena najboljom pjesmom o Los Angelesu | LA Weekly ju je 2014. godine stavio na prvo mjesto liste pjesama o tom gradu.
