“Rat preglednika” (engl. “The Browser Wars”) naziv je za dugotrajno nadmetanje tehnoloških kompanija oko toga koji će web-preglednik osvojiti najviše korisnika i postaviti standarde oblikovanja modernog interneta. Premda danas Googleov Chrome drži dominantan udio, put do toga bio je ispunjen dramatičnim preokretima, inovacijama i kontroverzama koje su snažno utjecale na razvoj weba kakav danas poznajemo.
Ukratko, “ratovi preglednika” ili “the browser wars” oblikovali su internet kakav danas poznajenmo. Također, taj rat nije samo tehnološka povijest – to je priča o tome kako se internet razvijao, kako su tvrtke pokušavale steći kontrolu nad platformom budućnosti i kako su korisnici reagirali na inovacije i monopole.
- PROČITAJTE VIŠE: Pandorina kutija | Mit o znatiželji, kazni i nadi koja ostaje
A danas je sam internet brži, standardiziraniji i sigurniji upravo zahvaljujući toj stalnoj utrci. Jednostavno, konkurencija je natjerala tehnološke tvrtke na inovacije, a svaki novi “rat” gurnuo je razvoj weba jedan korak naprijed. I iako se čini da je Chrome trenutno nedodirljiv, iskustvo nas uči – u svijetu tehnologije nitko ne ostaje na vrhu zauvijek.
Prvi rat preglednika: Netscape protiv Microsofta
Početkom 90-ih godina 20. stoljeća internet je bio tek u povojima, a preglednik Mosaic – iz kojeg će kasnije nastati Netscape Navigator – bio je prvi alat koji je širokim masama omogućio intuitivan pristup webu. Navigator je brzo postao tržišni lider i već sredinom desetljeća držao je više od 80 posto udjela. No tada se na scenu uključio Microsoft.
Microsoft je 1995. godine lansirao Internet Explorer (IE) i agresivno ga vezao uz svoj operativni sustav Windows. Budući da su gotovo sva kućanstva i tvrtke koristile Windows, Internet Explorer postao je zadani i lako dostupan preglednik. Ovakva strategija izazvala je velike polemike i jedan od najpoznatijih antimonopolskih sudskih procesa u povijesti SAD-a. Ipak, Microsoft je pobijedio Netscape – Navigator je postupno nestao, a Internet Explorer preuzeo gotovo 95 posto tržišta.
Era stagnacije: kada je dominacija usporila razvoj weba
Kada je Microsoft stekao praktičnu monopolsku poziciju, razvoj Internet Explorera usporio je. Standardi su se slabo poštivali, sigurnosni propusti bili su brojni, a korisnici su se često žalili na spor rad i zastarjelu tehnologiju. Zbog nedostatka konkurencije, web se razvijao sporije nego što je mogao. No, ova stagnacija otvorila je vrata novim igračima.
Najistaknutiji među njima bio je Mozilla Firefox, nasljednik tehnologije nekadašnjeg Netscapea. Firefox je izrastao u simbol otpora Microsoftovoj dominaciji: bio je brži, sigurniji, otvorenog koda i znatno moderniji. Do 2009. godine Firefox je osvojio više od 30 posto tržišta i ozbiljno potresao do tada neprikosnoveni Internet Explorer.
Drugi rat preglednika: Google Chrome ulazi u igru
Pravi potres dogodio se 2008. godine kada je Google predstavio Chrome. U trenutku kada su korisnici već bili frustrirani sporim i nesigurnim Internet Explorerom, Chrome je ponudio sve suprotno: brzinu, stabilnost, minimalističko sučelje i snažan mehanizam za izvršavanje web-aplikacija (V8 JavaScript engine). A Chrome je rastao nevjerojatnom brzinom. Podržavao je moderne web standarde, bio je blisko povezan s Googleovim servisima i kontinuirano se nadograđivao u pozadini bez potrebe za ručnom intervencijom.
U samo nekoliko godina Chrome je postao dominantan, dok je Microsoftov Internet Explorer počeo rapidno propadati. Microsoft je pokušao odgovoriti lansiranjem Edgea 2015., a 2020. godine potpuno je odustao od vlastitog renderiranja te prešao na Chromium, otvoreni projekt koji čini temelj Google Chromea. Time je Google ne samo pobijedio u drugom ratu preglednika, nego je praktički postao čuvar ključnih web-standardâ.
Treći rat preglednika: privatnost i diverzifikacija
Danas se ne vodi rat za “tko je najbrži”, jer je Chrome daleko ispred konkurencije. Umjesto toga, fokus se prebacio na:
- privatnost korisnika (Safari, Firefox, Brave),
- integraciju s ekosustavima (Safari na Apple uređajima),
- open-source pristup i transparentnost (Firefox, Brave),
- optimizaciju resursa za slabije uređaje (Opera, Edge).
Mnogi današnji web preglednici zapravo su “forkovi” Chromiuma – vlastite verzije napravljene na Googleovu otvorenom kodu – što dodatno potvrđuje Googleovu dominaciju. Ipak, sve je više korisnika koji se zbog privatnosti okreću alternativama poput Firefoxa ili Bravea.
