Kada je 1981. godine u kina stigao “Excalibur”, redatelja Johna Boormana, publika je svjedočila filmu koji nije bio samo još jedna ekranizacija legende o kralju Arthuru – bio je to pravi filmski ritual, alegorija o moći, propasti i iskupljenju. U svijetu prepunom blještavih mačeva, magije i sjaja oklopa, Boorman je stvorio film koji je istodobno epski i intiman, veličanstven i tragičan.
Priča prati uspon i pad kralja Arthura (Nigel Terry), od trenutka kad kao mladić izvuče čarobni mač Excalibur iz kamena pa sve do propasti Camelota. Uz Arthura stoje njegovi vitezovi Okruglog stola, čarobnjak Merlin (Nicholas Clay) i kraljica Guinevere (Cherie Lunghi), ali i sjena izdaje i strasti koja prijeti razaranju svega što su izgradili. Temeljna drama filma nije u borbama, nego u sukobu ideala i ljudske slabosti. Ukratko, legenda o Arthuru ovdje postaje simbol borbe između reda i kaosa, svjetla i tame.
- PROČITAJTE VIŠE: Pandorina kutija | Mit o znatiželji, kazni i nadi koja ostaje
Boorman je “Excalibur” snimio s vizijom koja nadilazi standarde fantasy žanra. A film je doslovno preplavljen simbolikom – zeleni tonovi prirode, sjaj oklopa i maglovite šume Irske (gdje je film sniman) tvore pejzaž koji djeluje kao san. Čarolija i stvarnost stapaju se u jedno, stvarajući osjećaj mitske stvarnosti – kao da gledatelj prisustvuje nečemu svetom i arhaičnom. Svaka scena odiše težinom mita, ali i emocionalnom snagom. Glazba, sastavljena od Wagnerovih motiva i Carla Orffa, dodatno pojačava taj dojam sudbonosne epopeje. Pa kada Arthur podiže mač prema nebu uz “O Fortuna”, teško je ne osjetiti trnce. Jednostavno, ovaj film pretvara legendu u čistu operu slike i zvuka.
Za razliku od tadašnjih hollywoodskih fantasy filmova “Excalibur” nije bajka
On je mračan, erotičan i krvav, pun moralne dvosmislenosti. Arthur i njegovi vitezovi nisu idealizirani junaci, nego ljudi koji griješe, pate i padaju pod teret vlastitih želja. U središtu svega je ideja o raspadu ideala. Naime, Camelot je simbol izgubljenog sna o savršenom društvu. Zanimljivo je da su u ovom filmu svoje prve veće uloge ostvarili glumci koji će kasnije postati velike zvijezde – Helen Mirren kao čarobnica Morgana i Liam Neeson kao vitez Gawain. Njihove izvedbe, zajedno s hipnotičnim Merlinom (Nicol Williamson), pridonose dojmu da gledamo nešto više od filma – gledamo moderni mit.
Četrdeset godina kasnije, “Excalibur” ostaje jedinstveno djelo. Njegov stil – spoj poezije, mistike i brutalnosti – i dalje nadahnjuje filmaše. To nije “laki” fantasy, nego film koji traži potpuno uranjanje. “Excalibur” je podsjetnik da mač i čarolija nisu samo rekviziti, nego metafore za borbu između ljudske slabosti i božanskog poziva. Ukratko, ovo nije samo film o kralju Arthuru – to je vizualna poema o ljudskoj čežnji za savršenstvom, o snovima koji se ruše pod težinom vlastite veličine. U njemu mač sja ne samo kao oružje, nego kao simbol božanskog poziva, ali i podsjetnik da svaka legenda ima cijenu. Više o ovom “sword and sorcery” filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 7.3/10.
10 zanimljivosti o filmu:
- Film je sniman gotovo u potpunosti u Irskoj, što mu je dalo prepoznatljivu maglovitu atmosferu.
- Redatelj John Boorman prethodno je planirao snimiti “Gospodara prstenova“, ali je projekt propao. Tako je on stvorio vlastiti ep.
- “Excalibur” je korišten kao inspiracija za kasnije filmove o Arthuru, uključujući i “King Arthur” iz 2004. godine.
- Merlinov sjajni metalni oklop bio je napravljen od stvarnog kromiranog materijala.
- Helen Mirren i Nicol Williamson nisu se slagali tijekom snimanja, što je dodatno pojačalo napetost njihovih scena.
- U filmu se pojavljuje mladi Patrick Stewart u ulozi viteza Leodegrancea.
- Boormanov sin Charley glumi mladog Mordreda.
- Film je osvojio nagradu za najbolju fotografiju na Cannes Film Festivalu 1981. godine.
- Scena u kojoj Arthur podiže mač iz vode postala je jedna od najcitiranijih u fantasy kinematografiji.
- Boorman je smatrao “Excalibur” svojim najvažnijim filmom.
6 filmova sličnih “Excaliburu”:
Conan the Barbarian (1982.) | Mitska brutalnost, epska glazba i filozofski ton čine ga bratom po duhu. Miliusov Conan prikazuje svijet gdje moć i sudbina vladaju nad moralom, baš kao i u Boormanovom Camelotu. Oba filma su sirova, arhaična i vizualno nezaboravna. Recenziju ovog fantasy spektakla možete pročitati ovdje.
Legend (1985.) | Ridley Scott stvorio je mračni fantasy o borbi svjetla i tame, s Tomom Cruiseom u ranoj ulozi. Film, poput “Excalibura“, spaja bajkovitost i opasnost, s naglaskom na vizualnu poeziju i sudbonosnu simboliku.
Willow (1988.) | Lucasov i Howardov pokušaj stvaranja novog fantasy mita. Topliji i humorističniji od “Excalibura“, ali dijeli istu dušu – potragu za dobrotom u svijetu magije, iskušenja i izdaje. Više o ovom filmu pročitajte ovdje.
The Green Knight (2021.) | Suvremena interpretacija arturijanske legende, prelijepa i mistična. Film Davida Loweryja izravno je inspiriran Boormanovim pristupom – sporo, simbolično i vizualno očaravajuće filmsko iskustvo.
Dragonslayer (1981.) | Disneyjev tamni fantasy o borbi mladog čarobnjaka s drevnim zmajem. Iako jednostavniji, dijeli s “Excaliburom” osjećaj antičke mistike, žrtve i iskupljenja kroz vatru i magiju.
The 13th Warrior (1999.) | Povijesni fantasy koji mitologiju spaja s realizmom. Poput “Excalibura“, istražuje granicu između čovjeka i legende – gdje borba i čast postaju put prema besmrtnosti.
