“Stop animacija” ili na engleskom “stop motion”) jedna je od najstarijih i najfascinantnijih tehnika animacije koja se koristi u filmu, televiziji i oglašavanju. Za razliku od klasične 2D ili 3D animacije, stop animacija se temelji na fizičkom pomicanju stvarnih objekata ili likova u malim koracima između svake fotografije. Kada se te fotografije prikažu u brzom slijedu, stvara se iluzija pokreta. Ova metoda zahtijeva iznimnu strpljivost, preciznost i pažnju na detalje, budući da i najmanja pogreška može narušiti kontinuitet scene.
Povijest “stop animacije” seže u sam početak filmske umjetnosti. Još krajem 19. stoljeća, pioniri filma poput Georges Mélièsa koristili su tehniku “frame-by-frame” kako bi stvarali vizualne trikove. Tijekom 20. stoljeća “stop animacija” postala je prepoznatljiva zahvaljujući kratkim filmovima i reklamama, a s vremenom je pronašla svoje mjesto i u dugometražnim ostvarenjima. A najčešće korišteni materijali u stop animaciji su plastelin, glina (poznata kao “claymation“), papir, lutke s pomičnim zglobovima ili čak svakodnevni predmeti.
- PROČITAJTE VIŠE: General Motors EV1 | Električni pionir koji je pokazao budućnost automobila na struju
Proces stvaranja “stop animacije” uključuje nekoliko ključnih faza: osmišljavanje scenarija, izradu setova i likova, pozicioniranje kamere te snimanje kadrova. Nakon što je svaki pokret zabilježen fotografijom, slijedi montaža u kojoj se dodaju zvučni efekti, glazba i sinkronizirani dijalozi. Unatoč zahtjevnosti, upravo ta fizička priroda “stop animacije” daje joj posebnu čar i unikatnu estetiku koju digitalna animacija teško može u potpunosti oponašati.
Stop animacija ima jedna veliku prednost – taktilnost
Naime, gledatelji imaju osjećaj da likovi i predmeti doista postoje u stvarnom svijetu. Upravo zato mnogi filmaši i publika smatraju da ova tehnika unosi toplinu i originalnost. A danas se “stop animacija” koristi ne samo u umjetničkim i eksperimentalnim filmovima, već i u blockbusterima, reklamama, glazbenim spotovima i edukativnim sadržajima. Iako je računalna animacija znatno brža i praktičnija, “stop animacija” ostaje relevantna zbog svoje posebne vizualne privlačnosti.
Zanimljivo je da “stop animacija” često kombinira različite tehnike. Primjerice, ponekad se koriste digitalni efekti kako bi se uklonile žice ili dodali detalji, no osnova i dalje ostaje fizički rad s lutkama i predmetima. Filmovi snimljeni ovom tehnikom često su višestruko nagrađivani, a studiji poput Aardmana i Laike proslavili su se upravo zahvaljujući majstorskom korištenju “stop animacije“.
U konačnici, “stop animacija” predstavlja spoj umjetnosti, zanata i tehnologije. Ona je podsjetnik da film nije samo rezultat digitalne obrade, već i ručnog, kreativnog rada. Upravo zbog toga, i u vremenu dominacije CGI-a, ova tehnika nastavlja očaravati publiku i inspirirati nove generacije filmaša.
10 zanimljivosti o “stop animaciji”:
- Za jednu minutu filma u “stop animaciji” može biti potrebno i do 1.500 fotografija.
- Film King Kong iz 1933. godine bio je jedan od prvih velikih blockbustera koji je koristio “stop animaciju“.
- Najpoznatiji plastelin za animaciju je “Plasticine”, razvijen u Engleskoj krajem 19. stoljeća.
- Aardman Animations (autori Wallacea i Gromita) koriste posebno izrađene metalne kosture unutar lutaka.
- Pojam “claymation” nastao je sedamdesetih godina 20. stolječa u SAD-u.
- Najduži film u stop animaciji je “Kubo and the Two Strings” iz 2016. godine s trajanjem od 101 minutu.
- Za snimanje jednog kadra često je potrebno nekoliko sati priprema.
- “Stop animacija” se često koristi u reklamama za hranu jer naglašava teksture i boje.
- U nekim produkcijama koristi se 3D printanje za izradu zamjenskih dijelova lica i tijela likova.
- Popularnost “stop animacije” raste i među amaterima zahvaljujući mobilnim aplikacijama i Lego kockama.
6 primjera filmova u “stop animaciji”:
- Wallace & Gromit: The Curse of the Were-Rabbit (2005.)
- Coraline (2009.)
- The Nightmare Before Christmas (1993.)
- Fantastic Mr. Fox (2009.)
- Kubo and the Two Strings (2016.)
- Isle of Dogs (2018.)
