Stagflacija je ekonomski pojam koji opisuje rijetku i iznimno izazovnu situaciju u kojoj gospodarstvo istovremeno prolazi kroz stagnaciju (ili recesiju) i visoku inflaciju. Drugim riječima, proizvodnja i zaposlenost padaju, dok cijene roba i usluga rastu. Ova kombinacija stvara veliku glavobolju ekonomistima i kreatorima ekonomske politike jer mjere koje pomažu jednoj strani problema često pogoršavaju drugu.
Pojam “stagflacija” nastao je spajanjem engleskih riječi stagnation (zastoj) i inflation (inflacija). Prvi ga je upotrijebio britanski političar Iain Macleod 1965. godine, opisujući situaciju u kojoj su se našle tadašnje zapadne ekonomije. No pravi “udar” stagflacije doživio je svijet tijekom 1970-ih godina. Nakon naftnih šokova 1973. i 1979. godine, cijene energenata dramatično su porasle, dok je gospodarska aktivnost oslabila. Rezultat je bio visok rast cijena i rast nezaposlenosti – scenarij koji je prkosio dotadašnjim ekonomskim teorijama.
Zašto je stagflacija tako problematična? U “normalnim” uvjetima, kada gospodarstvo usporava, središnje banke mogu smanjiti kamatne stope i potaknuti potrošnju i ulaganja. No ako je inflacija visoka, snižavanje kamata samo bi dodatno potaknulo rast cijena. Suprotno tome, podizanje kamata kako bi se inflacija obuzdala usporilo bi gospodarstvo još više i povećalo nezaposlenost. Upravo zato se stagflacija često opisuje kao “ekonomski škripac” iz kojeg je teško pronaći izlaz.
Uzroci stagflacije mogu biti različiti
Najpoznatiji su tzv. šokovi ponude – iznenadni i snažni porasti cijena ključnih inputa, poput nafte ili hrane, koji povećavaju troškove proizvodnje i istovremeno smanjuju gospodarsku aktivnost. Drugi mogući uzroci uključuju loše ekonomske politike, poput prekomjernog tiska novca ili istovremenog prekomjernog povećanja poreza i regulacija.
Borba protiv stagflacije zahtijeva kombinaciju mjera koje istovremeno adresiraju inflaciju i potiču rast. To može uključivati kontrolu potrošnje javnog sektora, povećanje produktivnosti, poticanje konkurencije i reforme tržišta rada. No često je ključan faktor i vrijeme – stagflacija se rijetko rješava “preko noći”, već postupnim usklađivanjem gospodarskih uvjeta i očekivanja.
U suvremenom kontekstu, rizik od stagflacije ponovno je postao tema rasprava, osobito nakon pandemije koronavirusa, poremećaja u opskrbnim lancima i geopolitičkih napetosti koje su uzrokovale rast cijena energenata i hrane. Iako trenutna situacija u većini razvijenih zemalja još nije klasična stagflacija, kombinacija usporenog rasta i povišene inflacije podsjeća na 1970-e i izaziva zabrinutost među ekonomistima.
10 zanimljivosti o stagflaciji
- Pojam je prvi put službeno upotrijebljen 1965. godine, ali fenomen je postojao i ranije.
- Najpoznatiji primjer stagflacije dogodio se tijekom naftne krize 1970-ih.
- Klasična ekonomska teorija prije 1970-ih smatrala je da inflacija i nezaposlenost ne mogu rasti istovremeno.
- Stagflacija je bila jedan od razloga političkih promjena u SAD-u i Velikoj Britaniji krajem 1970-ih.
- Tijekom stagflacije često dolazi do tzv. “spirale cijena i plaća”, gdje rast cijena potiče rast plaća, a to opet potiče inflaciju.
- Središnje banke su tijekom stagflacije često prisiljene birati “manje zlo” – rast cijena ili rast nezaposlenosti.
- Monetarna politika u borbi protiv stagflacije može trajati godinama, kao u SAD-u pod vodstvom Paula Volckera početkom 1980-ih.
- Stagflacija nije ograničena samo na razvijene ekonomije – ona pogađa i zemlje u razvoju.
- Inflacija u vrijeme stagflacije može biti uzrokovana i “psihološkim” faktorima, poput gubitka povjerenja u valutu.
- Mnogi ekonomisti smatraju stagflaciju jednim od najtežih makroekonomskih izazova.
