Milan Božić će svoj projekt naziva “The Biggest: Antonio Gotovac Lauer” otvoriti u četvrtak, 18. lipnja 2020. godine, u 19 sati, u Galeriji Bačva u Doma HDLU, na Trg žrtava fašizma 16. Dodajmo da će otvorenje popratiti i umjetnikov performans. A izložba ostaje otvorena do nedjelje, 28. lipnja 2020. godine. Napominjemo da se na ulazu u Galeriju Bačva nalazi bočica s dezinfekcijskim sredstvom za posjetitelje, koji su obavezni zbog suzbijanja pandemije koronavirusa dezinficirati ruke pri ulasku u Galeriju. Čuvarica na ulazu u Galeriju imat će zaštitnu masku i rukavice te kontrolirati broj posjetitelja, koji su dužni održavati razmak od dva metra. Dodirivanje eksponata nije dozvoljeno. Kvake te sve ostale površine za koje se uoči da ih posjetitelji često dodiruju, redovito će se dezinficirati.
Milan Božić rođen je 1958. godine u Zagrebu. Od 1973. do 1978. godine bio je član folklornog društva KUD Adria. Završio je Školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. godine te započeo studij elektrotehnike i strojarstva. 1982. godine zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala – tvrdih metala). Od 1986. do 1991. godine bio je član je Aero kluba Zagreb (sportski pilot / zrakoplovno jedriličarstvo). Od 1991. do 1995. godine bio je dragovoljac Domovinskog rata. 1993. godine položio je prvi, a 1994. i drugi časnički tečaj.
- PROČITAJTE VIŠE: Klarinet | Elegantni drveni puhački instrument
Od 1994. do 1996. godine pohađao je časničku školu HVU Petar Zrinski. 1995. godine radio je kao nastavnik i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU – studij FPZ. Od 1999. do 2010. godine bio je djelatni časnik Hrvatske vojske u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Ratni je vojni invalid, a prvi put je ranjen na karlovačkom ratištu 21. studenog 1991. godine. Od 1999. godine radi performanse s Vlastom Delimar, ali i samostalno. Radi video, film, fotografiju i performans.
Milan Božić je uz ovu izložbu izdao posebno priopćenje
The Biggest
Ovim projektom želim skrenuti pozornost na važnost kulture vrednovanja, kulture sjećanja kao i kulture njegovanja i zaštite, kako materijalne i nematerijalne kulturne baštine tako i onih koji su svojim opusom obogatili domaću i svjetsku kulturnu baštinu. Želim odati priznanje svima koji su koristili neposluh, kao sredstvo za razotkrivanja intelektualne lijenosti i tromosti pojedinaca i mase, zavedenih tobože važnim i uzvišenim idejama i ideologijama, koje služe kao zaštita nakaradnih i lažljivih trenutno vladajućih režima. Odnosno dati svoj doprinos razotkrivanju lažljivosti vladajućeg režima.
Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer stvarao je kao pripadnik “crnog vala” u tadašnjoj jugoslavenskoj kinematografiji. A to je bila intelektualna i kritička umjetnička struja koju su komunistički vlastodršci osuđivali. Naime, ona je ismijavala nakaradnost vlasti i propagandističkog, u većini slučajeva partizanskog filma. Svojim stavom i umjetničkim radom sudionici “crnog vala” su došli u nemilost vladajućih, doživjevši cenzuru, proganjanje, zabranu djelovanja te sudsko i zatvorsko kažnjavanje. Svojim primjerom pokazali su kako se pojedinac, u ovom slučaju umjetnik, treba ponašati. Ali i kako se nositi sa slikom koju okolina u određenim uvjetima formira o nelojalnom pojedincu kojeg nastoji ušutkati. I to ne birajući sredstva.
Ovim projektom želim skrenuti pozornost na to kako svatko svojim radom i životom mora biti svoj
Svatko mora slijediti moralne i etičke principe. I to bez obzira na možebitne ugroze materijalne ili egzistencijalne prirode. Želim motivirati umjetnice, umjetnike i konzumente umjetnosti u cilju iskrenog i ozbiljnog rada u kulturi i umjetnosti na putu izgradnje i razvoja kulture koja je u skladu sa svjetskim kulturnim kretanjima i trendovima te koja u pojedinim trenucima prethodi tim istim svjetskim trendovima.
Ovim projektom nastavljam putem pripadnika “crnog vala“, koji su suprotno prevladavajućoj ideologiji i propagandističkom djelovanju državnih umjetnika i kulturnih djelatnika, osmislili jedan kritički umjetnički pravac, koji je prikazivao realan život i prešućivano tamno naličje života u “socijalističkom raju”. Kao dragovoljac, branitelj, časnik i HRVI borio sam se protiv istog protivnika kao i pripadnici “crnog vala“.
Završetkom Domovinskog rata i obranom RH ratno oružje zamjenjujem umjetničkim sredstvima
I tako dokazujem da su umjetnici na jedan način ratnici i da istinski ratnici mogu biti umjetnici. Meni kao pojedincu, kao osobi, moje tijelo i moj um jedinstvena su i nerazdvojiva cjelina te oni zajednički ravnopravno tvore alat kojim spoznajem samoga sebe uz istodobno spoznavanje prostora, vremena, povijesti te socijalnih, ekonomskih, religijskih i svih drugih okolnosti, situacija i duhovnih kretanja u kojima trenutno egzistiram. Ono što mi je osobito blisko s Lauerom jest spoznaja… Da je golo tijelo u javnom prostoru moga grada blasfemija, vrijeđanje malograđanštine pa razgolićujući sebe, javno skidam lažne konformističke maske kolebljivaca koji, živeći svoje živote, zapravo lažu, skrivaju se od svoje stvarnosti, boje se javno iznositi mišljenja i stavove.
I na sve moguće načine nastoje izbjeći vlastitim djelovanjem bilo kakve promjene. Meni nije cilj samo realizirati neki projekt, odnosno izraditi umjetničko djelo. Važan mi je tok i postupak izrade umjetničkog djela, svaka faza kroz koju prolazi neka misao, neka ideja, odnosno “put – misao – ideja – proces rada – gotovo umjetničko djelo”. (Milan Božić, 2019.)
