Stockholmski sindrom je psihološki fenomen u kojem žrtva otmice ili zlostavljanja razvije emocionalnu povezanost, simpatiju pa čak i lojalnost prema počinitelju. Iako zvuči paradoksalno, ovakva emocionalna reakcija može biti posljedica instinktivnog mehanizma preživljavanja u ekstremnim situacijama. A naziv sindroma potječe iz Stockholma, glavnog grada Švedske, gdje se u kolovozu 1973. godine dogodila pljačka banke koja je trajala šest dana.
Naime, tijekom talačke krize u Kreditbanken banci pljačkaši su zatočili četiri zaposlenika. A za vrijeme zatočeništva taoci su pokazivali sve veću razinu empatije i povjerenja prema otmičarima. Također, kasnije su odbijali svjedočiti protiv njih, a neki su čak pomagali u njihovoj obrani. Ovaj neočekivani psihološki odgovor zaintrigirao je javnost i stručnjake pa je sindrom dobio naziv po tom događaju.
- PROČITAJTE VIŠE: Saab 9-5 | Skandinavska limuzina koja je zaslužila bolju sudbinu
Premda nije službeno klasificiran kao mentalni poremećaj u dijagnostičkim priručnicima poput DSM-5, Stockholmski sindrom proučavaju psiholozi, sociolozi i forenzičari zbog njegove složene prirode. Naime, stručnjaci vjeruju da sindrom nastaje kada žrtva doživi snažan stres, izolaciju i osjećaj potpune nemoći. I tada se počinje emocionalno vezivati za zlostavljača koji upravlja njezinim životom i smrću. Svaki čin “ljubaznosti” od strane otmičara – kao što je davanje hrane, vode ili smanjenje prijetnji – žrtva može doživjeti kao znak dobrote i razviti osjećaj zahvalnosti.
Stockholmski sindrom ne javlja se isključivo u slučajevima otmica
Može se razviti i u nasilnim obiteljskim odnosima, kod žrtava kultova, trgovine ljudima ili kod zatvorenika. U svim tim okolnostima zajednički je element moćna emocionalna veza koja proizlazi iz neravnoteže moći i intenzivnog emocionalnog stresa. Psihološki mehanizam iza sindroma može se promatrati kao oblik obrane – način kako mozak pokušava smanjiti osjećaj prijetnje i povećati šanse za preživljavanje. U nekim slučajevima žrtve se mogu poistovjetiti s napadačem kako bi sačuvale psihološku stabilnost i osjećaj kontrole u kaotičnom okruženju.
Kritičari koncepta upozoravaju da nije svaka simpatija prema zlostavljaču znak Stockholmskog sindroma. Također i da se pojam ponekad koristi preširoko i bez dijagnostičke osnove. Uz to, važno je ne kriviti žrtve za njihovo ponašanje. Naime, razvoj takve emocionalne veze nije znak slabosti, već posljedica ekstremne situacije u kojoj se osoba nalazi.
Danas se Stockholmski sindrom često koristi i u popularnoj kulturi. Pojavljuje se u filmovima, serijama i romanima, često kao zaplet koji podiže emocionalnu napetost i postavlja pitanje granice između prisile i privrženosti. No u stvarnosti ovaj fenomen ostaje složen, emocionalno opterećen i često nedovoljno razumljen. Razumijevanje Stockholmskog sindroma pomaže u boljoj psihološkoj podršci žrtvama trauma te otvara važne rasprave o dinamici moći, kontrole i emocionalne ranjivosti u ekstremnim okolnostima. Više o ovom pojmu možete doznati na Wikipediji.
