Dalmatiner je jedna od najprepoznatljivijih pasmina na svijetu, ponajviše zahvaljujući svojem jedinstvenom bijelom krznu prošaranom crnim ili smeđim točkama. Osim upečatljivog izgleda, ova pasmina poznata je i po svojoj eleganciji, snazi i visokoj razini energije. Iako se često povezuje s Disneyjevim filmom “101 dalmatiner”, ova pasmina ima bogatu i zanimljivu povijest.
Ime pasmine potječe od hrvatske regije Dalmacije, gdje se vjeruje da su dalmatineri nekoć pratili kočije i služili kao psi čuvari. No, tragovi sličnih pasa s točkastim uzorkom mogu se pronaći u starim umjetničkim djelima diljem Europe i Azije, što ukazuje na dugu i raznoliku povijest pasmine. Tijekom 18. i 19. stoljeća dalmatineri su često korišteni u Engleskoj kao psi za pratnju konjskih zaprega. Naime, trčali su uz kočije, upozoravali na opasnosti i štitili vlasnika. A u SAD-u su postali simbol vatrogasnih postrojbi, gdje su trčali ispred vatrogasnih kola vukući konje i raščišćavali put.
Dalmatiner je srednje velik pas, atletske građe, izraženih mišića i skladnih proporcija. Odrasli psi obično teže između 20 i 30 kilograma, a u grebenu su visoki od 48 do 61 centimetar. Dlaka im je kratka, gusta i sjajna, s karakterističnim točkama koje se ne vide odmah pri rođenju. Naime, štenad se rađa potpuno bijela, a točke se počinju pojavljivati u prvih nekoliko tjedana života. Također, postoje dvije osnovne varijante boje točaka – crna i jetrena (smeđa), dok je bijela osnova zajednička.
Po naravi dalmatiner je vrlo živahan, inteligentani znatiželjan pas
Oni imaju snažan karakter i vole biti u središtu pažnje. Izuzetno su aktivni i zahtijevaju svakodnevne fizičke i mentalne aktivnosti – idealni su za trčanje, planinarenje, agility sportove i duge šetnje. Ako im nije osigurana dovoljna količina kretanja i izazova, mogu postati nervozni, destruktivni i tvrdoglavi. Također, dalmatineri su izuzetno odani i privrženi svojoj obitelji, no znaju biti rezervirani prema strancima. S djecom se uglavnom slažu dobro, ali s obzirom na njihovu razinu energije, preporučuje se nadzor prilikom igre s malom djecom. Uz to, zbog svojih korijena čuvara i pratitelja, mogu razviti zaštitničko ponašanje. S drugim psima najčešće su prijateljski raspoloženi, no važno ih je socijalizirati od rane dobi.
Jedan od izazova kod dalmatinera je njihova sklonost gluhoći. Oko 10 do 12 posto pasa ove pasmine rađa se potpuno gluho, dok ih još veći broj ima gluhoću na jedno uho. Zbog toga je važno birati štenad od odgovornih uzgajivača koji provode BAER test (test sluha). Osim toga, skloni su i problemima s mokraćnim traktom zbog naslaga mokraćne kiseline pa prehrana treba biti pažljivo odabrana. Ukratko, dalmatiner je pas za aktivne ljude koji mu mogu pružiti dovoljno pažnje, aktivnosti i dosljedne obuke. Uz pravog vlasnika, dalmatinski pas postaje vjeran, razigran i dostojanstven član obitelji – pas koji ne ostaje neprimijećen ni svojim izgledom, ni osobnošću. Više o ovoj pasmini možete doznati na Wikipediji.
