“Happythankyoumoreplease” redateljski je debi Josha Radnora, koji u filmu također glumi glavnu ulogu. Premijerno prikazan na Sundance Film Festivalu 2010. godine, film je osvojio nagradu publike za najbolji igrani film. Riječ je o indie drami s elementima romantične komedije, koja kroz nekoliko paralelnih priča istražuje ljubav, prijateljstvo i potragu za osobnim smislom u urbanoj svakodnevici New Yorka.
Glavni lik je Sam Wexler (Josh Radnor), mladi pisac koji se bori sa stvaranjem svog prvog romana. Jednog dana u podzemnoj željeznici nailazi na sedmogodišnjeg dječaka Rasheea, koji je izgubljen u sustavu socijalne skrbi. Umjesto da pozove nadležne službe, Sam ga odlučuje privremeno zadržati kod sebe, vjerujući da mu može pomoći više nego sustav. Taj neobičan odnos postaje središnji element priče, kroz koji Sam postepeno uči o odgovornosti i empatiji.
- PROČITAJTE VIŠE: U očekivanju Godota | Remek-djelo Samuela Becketta koja opisuje apsurd, čekanje i smisao postojanja
Paralelno s glavnom radnjom, film prati i njegove bliske prijatelje. Annie (Malin Akerman), njegova najbolja prijateljica, suočava se s dijagnozom autoimune bolesti i osjećajem da nije dovoljno “dobra” da bi bila voljena. Upoznaje simpatičnog, ali pomalo nespretnog Sama #2, koji se iskreno zanima za nju, i kroz tu dinamiku dolazi do izražaja njezina nesigurnost i rast.
Treći narativni luk prati par Mary Catherine (Zoe Kazan) i Charlieja (Pablo Schreiber)
A oni se suočavaju s mogućnošću selidbe iz New Yorka u Los Angeles. Njihov odnos stoji na raskrižju između straha od promjene i potrebe za rastom. Kroz njihovu priču film progovara o kompromisima i odlukama koje oblikuju dugotrajne veze. Unatoč relativno jednostavnom zapletu, Happythankyoumoreplease uspijeva stvoriti toplo, iskreno i dirljivo ozračje. A ovaj neobičan naslov filma dolazi iz anegdote jednog gurua, koji savjetuje da u trenucima zahvalnosti izgovorimo: “Thank you, more please!”, kao poziv svemiru da nam pruži još onoga što cijenimo. I tako ova ideja postaje temeljna poruka filma: kad naučimo prepoznati male trenutke sreće i zahvalnosti, život postaje bogatiji.
Film se oslanja na dobar balans humora i emocionalne dubine. A Josh Radnor kao scenarist prikazuje generaciju kasnih dvadesetih i ranih tridesetih – kreativnu, ali izgubljenu, često zarobljenu između ambicija i stvarnosti. Dijalozi su prirodni i puni duhovitih, ali i promišljenih opservacija o svakodnevici. Glumačka postava je snažna, a posebnu toplinu filmu daju izvedbe djeteta Rasheea i Malin Akerman, koja briljira u ulozi žene koja traži sebe izvan bolesti i društvenih očekivanja.
Ukratko, Happythankyoumoreplease je tih i nenametljiv film, ali ipak ima iskrenu emocionalnu poruku. Nije bez svojih nesavršenosti, ali upravo u toj nesavršenosti leži njegova čar – u jednostavnim, ali univerzalnim temama koje publika lako prepoznaje. Film koji ne pokušava biti veći nego što jest, nego nas podsjeća da je sreća često već tu – samo je trebamo znati prepoznati. Više o ovom filmu možete doznati na IMDB-u, a on na toj stranici ima ocjenu 6.7/10.
