Hokej je specifičan sport, sa specifičnom publikom – grub sport i skup sport. A grub i skup je bio i nevjerovatan hokejaški klub “Danbury Trashers”, a njihova priča o uspjehu i propasti još nevjerovatnija. Ako ste se ikada zapitali kakve veze uopće mogu imati hokej, jedna najobičnija selendra u Connecticutu u Americi, carstvo smeća, jedan bogataš i njegov razmaženi maloljetan sin, nasilnici pa čak i FBI – mi ćemo vam ispričati. A imaju opasne veze. U ovome slučaju, hokej nije bio samo sport. Ovo je bila najluđa sportska priča svih vremena kada je u pitanju hokej na ledu.
Na Netflixu se nedavno pojavio dokumentarac “Untold: Crime & Penalties”. Već prema imenu, nikada ne biste ni pomislili da se radi o sportu, da je to hokej. Sa pričom u kojoj su glavni protagonisti kompanija za odvoz smeća, veliko ime hokeja Wayne Gretzky, 17-godišnji šef A.J. Galante i njegov jako bogat otac te FBI, pomislili biste da se radi o jako dobrom krimiću.
Pri tome, uz dužno poštovanje, ovo nije bio stolni hokej. Ovo je bio pravi hokej i ovo je ekipa s kojom ne biste htjeli imati (ne)ozbljnog ili bilo kakvog drugog posla. Ovo je ekipa koja nalikuje filmskoj, samo što nije bila fiktivna i filmska. Bila je stvarna i bila je apsolutni hit. Bila je nešto kao hokej Srbija, kaže naš gost ekspert za hokej na ledu, Tomaš Selinec, čiji profil možete pogledati ovdje.
Hokej – put do ostvarenja sna
Evo kako je počela ta luda priča. Mladi A.J.Galante je bio tipičan primjer zlatne mladeži. Sin izuzetno bogatih roditelja i vrlo popularan u srednjoj školi. Vozio je skupe aute i sanjao o tome da postane uspješan hokejaš. Nažalost, teška ozljeda na jednoj utakmici je taj san prekinula, kao i jednako bolna činjenica da mu je manjkalo talenta. Njegov otac Jimmy ovaj nemili događaj podnio je jednako teško kao i sam A.J. Ali je i smislio kako hokej vratiti u sinov život.
Prvi put je to spomenuo jednom za večerom. Rekao je: “Ako ikad kupim hokejašku momčad, ti ćeš biti glavni”. Pomislio sam: “Da, sigurno.” Dva dana kasnije došao je kući i rekao: “Kupio sam momčad”, rekao je A.J. u dokumentarcu.
Tom instinktivnom kupovinom nastali su “Danbury Trashersi”
Maskota im je bila, naravno, kanta za smeće nazvana Scrappy kojoj je bio otvoren poklopac, a ispod njega virio par očiju opakog pogleda. Baš kao što je i obećao, Jimmy Galante je kao generalnog menadžera i predsjednika postavio svojeg tada malodobnog sina A.J.-a.
I tako je počela ova nevjerovatna priča o spoju kriminala, sporta, nasilja, zabave i zajedništva. A taj spoj je malom Danburyju dao smisao i pune dvije godine ih zabavljao i nasmijavao do suza. Sam A.J. nije imao pojma o tome kako se vodi bilo što, a kamoli profesionalna momčad u UHL-u, ligi koja je na dnu hokejaške piramide u Americi. On nije znao ni što je dobra oprema za hokej. Ali jednu stvar ipak je imao, a tu je smisao za biznis i odlične instinkte koji su nadoknađivali manjak praktičnog znanja i sposobnosti.
Dani ponosa i slave
Znao je točno kao se ova priča mora nastaviti da bi bila uspješna i da bi to bili pravi hokej rezultati. A znao je da jedino rješene dovesti pravu zvijezdu u svoj hokej klub. Jedno od najzvučnijih imena hokeja je postalo zaštitno ime Danbury Trashersa – Gretzky. Ne, ne – nije to bio Wayne Gretzky, nego njegov podjednako uspješan brat Brent, zvan i kao Wayne za siromašne. Ono što je s njim dobio klub, ali i hokej na ledu, je sve samo ne siromaštvo.
Danbury Trashersi su u vrlo kratko vrijeme postali najskuplja ekipa u ligi. Ugovori su pak ostali u rukama oca, jer je A.J. bio svjestan da u takvim poslovima još uvijek ne može parirati iskusnijem od sebe. U to vrijeme, salary cap u UHL-u je iznosio 275.000 dolara. Gretzky je po dolasku dobio plaću od 100.000, što znači da je za ostatak ekipe ostalo nešto više od polovice. Barem je to tako izgledalo na papirima.
Za hokej rezultati su bitni, ali je spekakl još bitniji, smatrao je A.J.
On je dakako želio da njegova momčad bude uspješma u igri. Ali je još više želio da ta ekipa bude Evil Empire u UHL-u, hokejaški huligani koji će utjerivati strah u kosti protivnicima. Ekipa koja će mlatiti suparnike i mlatiti se međusobno, a ponekad i sa navijačima. Ekipa koja će podići hokej na višu razinu i napraviti show – tučnjavu. A tučnjave nedostajalo nije. Igrači su po sezoni imali imali i troznamenkasti broj kaznenih minuta.
Trashersi su doslovno preko noći postali hit u Danburyju i bilo je gotovo nemoguće naći ulaznicu za hokejaške utakmice. S druge strane, postali su i ekipa kojoj nitko nije želio dolaziti u goste i koju su počeli optuživati da je prebrutalna. “Želio sam da budemo momčad koju će svi mrziti. Morali smo imati po tri tučnjave po utakmici, jer ljudi to vole gledati i ako vas ne možemo pobijediti, onda ćemo vas prebiti”, govorio je A.J.
Bolan krah kluba i poslovnog carstva
I dok su oni nizali uspjehe, ali i uredno punili novinske stupce senzacionalnim naslovima. No, iza ledenih kulisa se igrala neka druga utakmica o kojoj nisu znali ništa. Ispostavilo se da je Jimmy Galante duže vrijeme bio pod jednom od navećih istraga FBI-a. Bilo je tu reketarenja, fiktivnih ugovara, utaje poreza, ozbiljnih prijetnji konkurenciji i prijateljstva sa mafijom. Bilo je svega onoga što ne čini hokej na ledu.
2005. godine FBI je upao u Jimmyeve urede. Zaplijenjeni su dokumenti i gotovina, a on sam je bio uhićen i optužen po 72 točke optužnice. Tada je došao kraj i za Danbury Trasherse. A grad Danbury je i dan danas oslikan grafitima u sjećanje na ta luda vremena.
