meštrovićev paviljon - dom hdlu - džamija / trg žrtava fašizma, zagreb / listopad 2013.

Meštrovićev paviljon ili Dom HDLU – jedinstveni zagrebački izložbeni prostor

Paviljon Ivana Meštrovića ili popularnije Meštrovićev paviljon smješten je na jednom od najljepših, najzanimljivijih i najpoznatijih zagrebačkih trgova – na Trgu žrtava fašizma. Ovo arhitektonsko remek-djelo još je poznato pod nazivom “Džamija”, a službeno ime objekta je Dom hrvatskog društva likovnih umjetnika (Dom HDLU).

Osnovna ideja i razlog nastanka Meštrovićevog paviljona je bila gradnja novog reprezentativnog izložbenog prostora u Zagrebu. Naime, 1933. godine Hrvatsko društvo umjetnika Strossmayer objavilo je namjeru podizanja zagrebačkog spomenika jugoslavenskom kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu.


No, umjesto statue, dogovoreno je podizanje spomenika u obliku Doma likovnih umjetnosti na tadašnjem Trgu kralja Petra. Za arhitekta zgrade imenovan je veliki akademski kipar Ivan Meštrović (1883.-1962.). Sama zgrada je sagrađena 1938. godine, a tada se paviljon zvao Dom likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikoga Oslobodioca. Kako je to bio važan projekt za Zagreb, Dom je posvetio sam nadbiskup Alojzije Stepinac.

Sama zgrada je moderna rotonda stereometrijske čistoće, okružena kolonadama stupova koji stvaraju impresivan trijem. Unutrašnji je prostor strukturiran za polivalentne sadržaje. Velika središnja dvorana primarno je namijenjena izlaganju skulptura. Drugim oblicima likovnog izričaja, a to su slike, crteži, fotografije i dizajn, namijenjeni su prostori u prizemlju, na “prstenu” zgrade na katu te na balkonu središnje dvorane.

Meštrovićev paviljon se gradio četiri godine – od 1934. do 1938.

Idejnu skicu za paviljon napravio je Ivan Meštrović. Arhitektonski projekt i razradu projekta napravili su arhitekti Harold Bilinić (1894.-1984.) i Lavoslav Horvat (1901.-1989.). Izgradnju zgrade obavio je Gradski građevinski ured predvođen arhitektom Ivanom Zemljakom (1893.-1963.). Zgrada se gradila četiri godine, od 1934. do 1938. U vrijeme kada je sagrađen, bio je to jedinstven izložbeni prostor u Europi i svijetu.

U novu zgradu ugrađeno je ukupno 2.540 tona kamena. Za izgradnju pročelnih zidova koristio se kamen iz Pučišća, a za unutarnje radove i opločenje vestibula kamen iz Splita, a za stube i podove kamen iz kamenoloma Oklade pokraj Škripa. Raznovrsnost kamena pratila je i raznovrsna obrada. Tako je tambur prvoga kata obrađen na krupni šiljak čekića, donji tambur na krupnu zubaču, a stupovi na finiju zubaču.

Deset dana nakon otvorenja u Domu se otvarila i prva izložba. Nazvana je Pola vijeka hrvatske umjetnosti, a priredilo ju je Hrvatsko društvo umjetnosti u čast šezdesetoj obljetnici svog osnutka. Namjena paviljona se mijenjala više puta tijekom njegovog životnog vijeka, a izvorno je sagrađen za reprezentativnu umjetničku galeriju.

Za vrijeme Nezavisne države Hrvatske Meštrovićev paviljon postao je džamija

Na glavnoj skupštini Hrvatskog društva umjetnosti Strossmayer 22. svibnja 1941. godine zaklada je preimenovana u Dom hrvatske likovne umjetnosti u Zagrebu. U srpnju iste godine donosi se odluka da se Dom likovnih umjetnika pretvori u džamiju. HDU Strossmayer iseljeno je iz Doma 20. kolovoza, a oko građevine se grade tri minareta i prilazni prostor sa stubama i klupama. Dodana je i okrugla fontana s vodoskokom, a izmjenu je napravio arhitekt Stjepan Planić. Unutrašnjost je također prilagođena novim potrebama, a nju je napravio arhitekt Zvonimir Požgaj. Džamija je svečano otvorena 18. srpnja 1944. godine.

1947. godine u socijalističkoj Jugoslaviji Meštrovićev paviljon dobio je novu namjenu. Srušena su tri minareta, ostavljen je samo zdenac pred glavnim ulazom, a paviljon je postao Muzej revolucije. Sama džamija preseljena je u zagrebački kvart Borovje. 1951. godine počinju radovi na adaptaciji Doma za potrebe Muzeja prema projektu arhitekta Vjenceslava Richtera. Dvorani se dodaju dvije galerije i stubište, a prekrivanjem kupole u potpunosti je dokinuta izvorna rasvjeta.

Moderno doba Meštrovićevog paviljona

Poslije Domovinskoga rata Paviljonu Ivana Meštovića vraćena mu je izvorna funkcija, a dobio je i ime koje i danas nosi – Dom hrvatskih likovnih umjetnika. 18. studenoga 1993. godine HDLU i Grad Zagreb potpisuju sporazum nakon kojeg se HDLU preselio iz Starčevićeva doma u Dom likovnih umjetnika.

Od 2001. do 2006. godine Meštrovićev paviljon se obnavljao, a radovi su uključivali uklanjanje dogradnji nastalih prilikom adaptacije u džamiju. Središnja galerija vraća se u izvornu kružnu formu, a skinute su i svi dodaci s kupole, svoda, zidova i poda galerije. Zanimljivo je da je krajem 2002. godine, tijekom radova na obnovi i vraćanju u izvorno stanje glatkih zidnih ploha prizemlja srednje dvorane, uklonjena zidna slika slikara Ede Murtića iz razdoblja Muzeja revolucije naroda Hrvatske. Uz to, otkriven je mihrab koji je ugrađen u doba kada je zgrada bila džamija. Više informacija o izložbenoj galeriji doznajte na mrežnim stranicama HDLU-a na adresi hdlu.hr.

Kako doći javnim prijevozom do Meštrovićevog paviljona?

Najveća i najljepša zagrebačka izložbena galerija nalazi se na Trgu žrtava fašizma na broju 16. Zgrada se nalazi u samom središtu Trga, a u krugu oko nje prolazi važna gradska prometnica. Taj trg je i jedan od najvećih gradskih kružnih tokova, a u njega ulazi puno ulica. To su ulice kralja Zvonimira, kneza Držislava, kneza Mislava, kralja Držislava, Franje Račkog i popa Dukljanina.

Do Meštrovićevog paviljona ili popularno Džamije možete doći tramvajem, a do njega voze tramvajske linije 1, 9, 13 i 17. Tramvajska stanica za linije iz smjera Centra grada ili sa Glavnog kolodvora nalazi se na južnoj strani Trga. Stanica za povratak u Grad nalazi se na istočnom dijelu Trga, na početku Ulice kralja Zvonimira.

Tagged