|
|
 |
|
|
| |
• |
GDJE SAM? |
• |
|
> |
|
> |
damir medvešek |
|
| |
ZGportal interview |
Damir Medvešek: O ženama sve najbolje. Bolji sam od Glumičića! |
|
| |
|
| |
| |
|
| |
Ako vas je ovih snježnih i prohladnih dana šetnja gradom u potrazi za kakvom dobrom izložbom slučajno dovela do Tesline, točnije do Slovenskoga doma, zasigurno vas je oduševila i ostavila dobar dojam `Izložba četvorice zagrebačkih umjetnika slovenskih korijena` autora Milana Bešlića, koji je za tu zgodu okupio, slobodno možemo reći, elitu suvremenog hrvatskog slikarstva i kiparstva. Izlagali su Vasilij Josip Jordan, kipar Denis Kraškovič, Stanko Jančić i Damir Medvešek. Ovaj potonji, medijima već dobro poznat i prepoznatljiv po opusima portreta zagrebačkih cura i varijacija na Leonardovu besmrtnu Giocondu, živi u Utrinama i u velikoj je gužvi. Preko Facebooka dogovaramo intervju. Pitam: `Time and place?`, misleći na idući dan. - `Sad!`, kaže on. Rekoh mu: `Ali, Damire, ja ne stignem za sat i pol po ovoj mećavi s Bukovca cipelcugom!` - `Pa kaj? Sjedni u taksi i reci taksisti nek te dofura do placa.` Nisam uzela taksi, ali intervju je odrađen - uz vruću čokoladu i dosta smijeha, na obostrano zadovoljstvo.
 Spomenimo da je naš sugovornik rođeni Zagrepčanin, da je nakon osnovne škole polazio nastavu u Školskome centru `Ruđer Bošković` (strojarski smjer), na Višoj tekstilnoj školi apsolvirao dizajn odjeće i tekstila, te da je diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Sustavno izlaže od 1985. godine. Trenutno je zaposlen je kao majstor slikar u slikarnici Hrvatskog narodnog kazališta. U istoj ustanovi potpisuje oko sedam stotina slikarskih izvedbi za scenu. Od autorskih zamisli posebno mu je zapažena scenografija za dramsku predstavu `Kralj Lear` na Brijunima. Savjetnik je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u zbirkama: Caroline od Monaca, kod Kennedya, La Martina, Lacosta, Fashion Brioni, Mercedesa, Cartiera……
Damire, ovo su laskavi podaci. Ja bih se na tvome mjestu uobrazila!
Čuj... ja sam ti jednostavan čovjek. Domsko dijete. Odrastao bez roditelja. Do svoje 18. godine maštao sam puno i volio lunjati, žicati slatkiše i sitniš. Neki me simpatični striček jednom upitao: - Mali, kaj buš bil kad odrasteš? A ja ko iz topa: - Ne znam točno, ali svakako netko veliki! (smijeh) Možda mi se želja i ispunila jer danas slovim kao jedan od najboljih kazališnih slikara u Europi. Naime, tak su me proglasili strani mediji.
Poznat si po ženskim portretima...
Svaka žena ima svoju priču, pa tako i ja svoju o njima. Imam dva opusa koja radim: portreti žena - zagrebačke djevojke i hrvatske djevojke, i dakako, vječna Leonardova Gioconda kao inspiracija. Jednostavno, volim slikati žene.
 Igra li vanjska ljepota veliko značenje? Hoću reći, je li ona važan faktor za slikanje portreta?
Ne. Nema vanjske ljepote, samo one unutarnje. Kaj se tiče uljepšavanja, moram priznati da sam bolji od Glumičića! Pa sve to modificiram. Hahaha...
Jednako si spretan i dobar sa apsktratnim slikarstvom, pejzažima, životinjama i mrtvom prirodom. Na tvojem web siteu možemo vidjeti tvoju svestranost. Naime, tu su još i razni opusi poput `Mačaka`, `Konja`, `Cvjetova`.. A tu je i `Polo`. No, kriza je i ljudi nemaju novaca za kupnju slika..
Koliko god da je kriza velika, ja svojim slikama ne spuštam cijene. U moj rad uložano je jako puno truda, znanja, vremena, a da i ne spominjem koliko je skup slikarski materijal. Radim s najskupljim materijalima i ne želim skidati cijene svojih slika, jer tako ću se opet vratiti na sam početak, a to mi fakat nije potrebno. Radije ću biti gladan, ak` me razumiješ...
Mnogi tvoji kolege umjetnici žive na samom rubu egzistencije. Kako to tumačiš?
Mnogi kažu: `Joj kaj da radim?! Nemam inspiracije!`. Kod mene ta rečenica ne postoji. To je samo izlika za nerad..
Ali što je s onima koji fakat nemaju love ni za platna? Suosjećaš li s njima? Naime, oni su zaista prisiljeni spuštati cijene i jeftino prodavati svoje slike..
 Moraju da bi prehranili obitelj. Gle, ja to razumijem, i naravno da suosjećam. Ali eto, što se mene osobno tiče, fakat imam sreću da radim i privređujem novac. Novac je ipak bitan, i kao što sam već rekao, radim s najskupljim materijalima. Ne pristajem na kompromise.
A da ne radiš? Bi li mogao živjeti samo od slikanja?
Da ne radim? Bez ikakvog premišljanja otišao bih u inozemstvo probijati led jer mislim da sam dovoljno kvalitetan i da bih uspio vani..
Što misliš, kako će se ulazak u EU odraziti na tvoje slikarstvo i hrvatsko slikarstvo općenito?
Niš, kaj.. Moći ću sjesti u auto skup` sa svojim slikama i odvesti se kud hoću i promovirati svoj rad. Smatram da hrvatska država nije ništa uložila u moj rad i moj probitak i znanje - ja mogu sad, naprotiv, promovirati državu kakva god da je. Kažu: Hej, pa ti si bogat čovjek! Jesam klinac (smijeh). Ma nisam bogat, ljudi! Lova dođe i ode.. Kao što rekoh, odrastao sam u domu bez roditelja, rano sam sazrio i navikao sam i imat' novce i nemat' novce.
Spomenuo si državno ne-ulaganje u umjetnost.. Na što si točno mislio?
Na zapostavljene hrvatske umjetnike koji nažalost nisu više među nama : Josip Račić, Miroslav Kraljević, Slava Raškaj.. Eto ga! To je čisti dokaz da država ne ulaže u umjetnost, niti je ulagala. Klinci u osnovnoj trebali bi znati tko je i što je jedan Vlaho Bukovac, Miroslav Kraljević, Miljenko Stančić. Država ih je - zapostavila. `Hvala` državi za ulaganje u našu kulturu; cajke i starlete mogu proći, ali ne i neki umjetnik. Dovoljno je otvoriti novine i pogledati rubriku `kultura`. Nema ništa. Od slikarstva ni `s`.
 Pogađa li te to?
Kak me nebi?! Mi smo sada u podrumu, čisti underground! Evo ti ekskluziva! (smijeh)
Što bi poručio mladima na akademiji koje podučavaš?
Formula za uspjeh je - rad, upornost, vjera u sebe i nikad ne odustati. Čak ni kad je to najteže. Treba si zadati jasan cilj i imati ga stalno pred sobom. Upornost i želja, to znam iz vlastitoga iskustva. Talent sam po sebi nije dovoljan. Majka uspjeha je prije svega znanje.A znanje je moć. Također bih poručio mladima da ne gledaju previše Big Brothera i Hrvatska traži zvijezdu, jer to je obično `mazanje očiju` i definiitivno nije uspjeh! To su umjetne tvorevine kratkoga daha. Kažu: `.. ah, postao je zvijezda preko noći!` A, ne, ne! To ne postoji. Moj put je težak i mukotrpan i ja živim za njega. Čak i ako se ništa ne desi, bar znam da sam ostvario svoju želju.
Nisam snob i ne težim za veličinom. A nisam ni boem, jer mi je to smiješno, niti se družim s društvenom elitom. Ona ionako u Hrvatskoj ne postoji.
The end. Moram gibat'.
Maja Milčec |
| |
| |
Dodatne informacije: |
 |
• |
ZGportal: |
|
| |
|
|
 |
• |
Facebook: |
|
|
• |
Twitter: |
|
|
| |
| |
• veljača 2012. |
| |
| |
|
| |
| |
 |
| |
| |
|
|
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
