|
|
 |
|
|
| |
• |
GDJE SAM? |
• |
|
> |
|
> |
dj maminho |
|
| |
zg portal interview |
DJ Maminho, zagrebački DJ, začetnik kluba Mungos i kultne radio emisije Deep FM |
|
| |
|
| |
| |
Krajem 1993. godine postaje začetnik danas antologijskog kluba Mungos Kašina kojeg je predvodio s nekolicinom prijatelja. Kako je došlo do pokretanja navedenog kluba? Koja su imena i programi obilježili Mungos Kašinu? Koji su se partyji “za pamćenje” održali u ovom klubu. Što je značila radio emisija na radiju 101 Deep FM za Maminha, ali i za sve partijanere ...
Maminho: Samo pokretanje kluba Mungos, te razdoblja kolokvijalno poznatog kao "stara (Ka)Šina", splet je mnogih okolnosti, od kojih bih ipak kao najsretniju, na samom početku ovog razgovora, izdvojio činjenicu da se na toj lokaciji, od 1971. godine, nalazio vrlo poznati ugostiteljski objekt u vlasništvu, prvo mojih roditelja, a poslije je posao preuzeo moj najstariji brat Ante. Naime, vrlo jednostavno, tih pionirskih dana ravea i clubbinga u Zagrebu imali smo sve veći problem zbog nerazumijevanja i nepovjerenja vlasnika klubova u novonastalu scenu, pa smo u to vrijeme, npr. u Aquariusu, plesali četvrtkom, dok je vikend u svim klubovima bio rezerviran za klasične, komercijalne programe, popularne "slušaone". Moram spomenuti da sam se i ja tada nalazio u sasvim neobičnoj situaciji. Početkom 90-tih odlučio sam prekinuti karijeru klubskog dj-a i koncentrirati se isključivo na moju veliku ljubav, radio. No, baš nekako tijekom te 93-će, promovirajući tu glazbu i kulturu na radiju u emisiji Deep Fm, odlučio sam se na definitivan povratak. Sve to, koincidiralo je s povratkom brata s ratišta i otvaranjem disco kluba Mungos. Svojevrsnu probu imali smo za doček 1994. godine, koji je bio zatvorenog tipa i za probranu ekipu. U ožujku 94-te, Ante i ja smo se zaputili u Munchen. Na moj prijedlog kupio je mixer, Vestax PMC 40, dok sam se ja vratio s dva kofera novih vinila i slijedeći petak je započeo redoviti program. Napokon smo mogli plesati vikendom.
Bili su to stvarno pionirski dani, odabrana ekipa, i često se partijalo do idućeg poslijepodneva, pa i duže. Vrlo brzo mi je postalo prenaporno puštati glazbu po najmanje 12 sati, pa sam napokon u jednom trenutku privolio Kikija i Frajmana da mi se pridruže kao rezidenti u klubu. No, pritisnuti obavezama u Aquariusu i promocijom svojeg programa Loops, ubrzo su napustili to mjesto. Iz tog perioda, moram izdvojiti gostovanje Svena Vatha, koji je nakon održanog gostovanja u Aquariusu svirao na afteru u Kašini.
Puno toga, kako u to vrijeme, a tako i poslije, napisano je i komentirano o počecima Kašine. Nažalost, često je malo od toga odgovaralo i pravoj istini. Prva stvar koju bih htio razjasniti oko samih početaka mi se čini vrlo bitnom. "Stara Šina" je, u tom svom prvom proljeću,funkcionirala kao malo, izabrano i izolirano pleme. Bilo nas je najviše stotinjak, uglavnom smo se poznavali već godinama, a ostatak se pridružio kad smo počeli izlaziti četvrtkom u Aquarius. Većina je ulazila u svoje treće desetljeće, radila, imala ili zasnivala svoje obitelji, tako da svakako nije bila riječ o nekakvoj hrpi razularenih zombija.
Već nakon prvog tjedna, brat je otpustio redarsku službu, uvidjevši da su nepotrebni. Nakon ljetne pauze, dolazi do drugog vala i uskoro počinju i prve gužve u klubu. Usmenom predajom, Mungos vrlo brzo zadobiva kultni status, koji je zadržao i do danas. Kako sam u to vrijeme bio jedini rezident, nakon preležane gripe vraćam se u klub. Vidjevši da se pojavilo puno novih kandidata za upražnjeno mjesto, u kratkim konzultacijama s bratom, a i zbog puno istih vinila i načina rada, vrlo lako odlučujemo se za Mr.Dj. Daria. Klub istovremeno započinje rad i subotom, te tako ulazi u svoju treću fazu. Na kraju te sezone, u ljeto 95-te, zbog kreativnih razmimoilaženja oko budućnosti i razvijanja kluba s vlasnikom, dajem otkaz, sve rijeđe nastupam, okrećem se obitelji do pokretanja Plavog radija i Kraljevstva u Bestu.
Začetnik si kultne emisije "Deep FM" koja se godinama slušala u eteru Radija 101. Na ovom si radiju bio glazbeni urednik od 1984. do 1993. Po čemu pamtiš dane provedene na 101-ici i da li ponovno razmišljaš o pokretanju neke nove radijske emisije?
Maminho: Uz glazbu i dj-anje, radio je zapravo moja prva velika ljubav. Početkom 80-tih imam sreću da se baš u mom kvartu događaju jako bitne stvari za budućnost tog medija u Hrvata. Silvije Vrbanac pokreće prvi piratski radio, Radio Šlic, a ubrzo i nama klincima posuđuje mali odašiljač, te u stanu mog prijatelja pokrećemo Radio Szabovu. Zanimljivo je da sam tek neki dan saznao da je tadašnji Omladinski Radio 101 pokrenut zapravo iz trećeg pokušaja. Uz neke “pirate” iz Novog Zagreba, polako se okupljamo krajem 1983. godine na Savi, skoro punih pola godine prije službenog početka emitiranja programa. Upravo te prve godine, do Univerzijade i preseljenja u Gajevu, pamtim kao najljepše. Za razliku od mnogih, i iako smo tek krajem osamdesetih i početkom devedestih dostigli punu kvalitetu i profesionalnost u programu, mislim da je upravo to vrijeme, nažalost, na neki način bilo početak kraja dragog nam radija.
Svoj rad i boravak tamo mogao bih, isto tako, podijeliti u neke faze. Totalni polet i opčinjenost novim medijem i mogućnostima, učenje i prvi napredak prekinut iznenadnim odlaskom u JNA krajem 84-te. Povratkom u Zagreb, krajem 85-te, te nastavkom sudjelovanja u raznoraznim programima, kao najbitnije bih istakao početak emitiranja One Man Music Showa, te početak stvaranja ekipe zadužene za toliko spominjane jinglove Radija 101. Početkom 90-tih, inspiriran MTV emisijom Party Zone, pokrećem i emisiju Deep FM, te pozivam tada mlade nade Kikija i Frajmana da mi se pridruže. Zapravo, zbog svog položaja i reputacije u to vrijeme, nažalost, jedini sam uopće smio puštati tu novu glazbu u eteru, koja uopće nije naišla na odobravanje ostatka glazbene redakcije, misleći da se radi o nekom mom hiru i predviđajući tom novom glazbenom stilu i pokretu maksimalno trajanje od godinu dana. Ubrzo i napuštam sam radio, a sve to je jedna jako ružna priča koju sad ne bih spominjao.
Krajem 90-tih radio si kao dj na Plavom radiju. Možeš li usporediti rad na ovoj radijskoj postaji s radom na 101-ici?
Maminho: Teško. Prošlo je doba nevinosti, no na neki način mi je ta novonastala situacija, privatni vlasnik, natjecanje na slobodnom tržištu i istraživanja slušanosti, predstavljala novi izazov u mojoj profesionalnoj karijeri. Vrlo brzo postigli smo zavidnu slušanost, a mogu dodati i da sam u oba istraživanja zasjeo na prvo mjesto među tadašnjim radijskim dj-ima na Plavom. Ponosan sam i na predstavljanje tada novih stilova u elektronskoj glazbi i pokušaju da i u dnevne programe uvrstim neke, po meni vrlo slušljive pravce u istoj. I dan danas mislim da nisam pretjerivao i da su npr. projekti poput Air, Kruder & Dorfmaister, ili npr. trackovi s tada vrlo popularnih kompilacija Cafe Del Mar sasvim prikladni za neko ugodno poslijepodne uz radio, ili da budem precizniji u "drive timeu". Naravno, totalno je zapelo kad mi se zabranjivalo da, osim u noćnim terminima, pustim bilo što s albuma grupe Prodigy, The Fat Of The Land, koji se tada nalazio na prvom mjestu top liste LP-a u točno dvadeset i jednoj zemlji širom naše planete, i to ne na nekakvim dance i underground ljestvicama, nego po ukupnoj prodaji i oficijalnim top listama. Nenavikao na takva miješanja u moj program, ubrzo sam napustio i Plavi 9.
Kakva te sjećanja vežu za party "Under the city rave" davne 1993. koji se održao u Zagrebu? Koliko se danas partyji u Hrvatskoj razlikuju od onih koji su se održavali početkom 90-tih?
Maminho: Moram priznati da mi je to jedan od najdražih partija u životu. No, sama događanja u tunelu me nisu baš fascinirala. Bilo je previše padobranaca, blata i premalo kisika. Ono što sasvim sigurno nikada neću zaboraviti i definitivno mi ulazi u nekakav TOP 5 svih vremena je after party u Aquariusu. Ta ekipa, P.L.U.R., ta atmosfera, nešto je neponovljivo i danas, nažalost, teško dostižno.
Možeš li ukratko opisati svoj glazbeni stil i navesti svoje glazbene uzore koji su te odredili u glazbenom smislu?
Maminho: Pa, moj glazbeni stil se definitivno mijenjao. Ukratko, najvažniji uzori u 90-tima su mi definitivno bili Jeff Mills i Robert Hood. Ipak, mislim da me glazbeno u tom periodu najviše obilježila berlinska scena i ekipa oko Hard Waxa. Basic Channel i Chain Reaction, Maurizio, ukratko dub techno. Pa onda Sven i taj njegov after hour set u Kašini, potpuno različit od stila kojeg je puštao te noći u Aquariusu, definitivno mi je proširio vidike. Opet, oduvijek sam slušao i bijele i crne izvođače. Sasvim jednako me mogao oduševiti funky i soul, blues ili pak glazba koja se puštala u Jabuci. Smatram to svojom prednošću, a ne manom. Ono što puštam danas najčešće je deep house i tech, s povremenim izletima u techno.
Što očekuješ od partyja na kojem ćeš nastupati 11. lipnja u Mungosu i što misliš o projektu "Musica Futura"?
Maminho: Kao i uvijek, dobro raspoložene i rasplesane ljude, nedostatak bilo kakve agresije i loših vibracija. Nadam se da će projekt “ Musica Futura” uspjeti u pokušaju da vrati dobru i pozitivnu atmosferu na party-e, te da pokrene klub koji to svakako zaslužuje. Mislim da je to još uvijek najbolji underground klub na području Zagreba, a i šire. Naravno, volio bih da se i klub kao takav malo modernizira i doda još neke nove sadržaje. I glazbeno i tehnički unaprijedi.
S DJ Maminhom je razgovarala Lana Filipan. |
| |
| |
|
| |
| |
|
| |
svibanj 2011. |
|
| |
| |
|
| |
|
| |
|
| |
|
 |
|
|
